SARAJEVO - Goran Kostić, zvijezda rediteljskog prvenca Anđeline Džoli, boravi ovih dana u rodnom Sarajevu kako bi u okviru Sarajevo film festivala sa ekipom predstavio film "Hiljadarka" Nenada Đurića.
U intervjuu za "Nezavisne novine" Kostić govori o tome zašto ga do sada nije bilo u filmovima koje su radili reditelji sa prostora bivše Jugoslavije, o ulozi koju je odigrao u "Hiljadarki", ali i o novom projektu, seriji "Legende", koja se snima u Pragu i u kojoj glumi većina njegovih kolega s kojima je radio na filmu "U zemlji krvi i meda", te o poznanstvu i saradnji sa Seanom Beanom.
NN: Vaša uloga u "Hiljadarki" doprinijela je filmu kada je u pitanju onaj humoristički dio. A o saradnji sa kolegama ste već govorili i bilo je to lijepo iskustvo na obostrano zadovoljstvo. Kakva su Vaša očekivanja i kakvu sudbinu predviđate filmu "Hiljadarka"?
KOSTIĆ: I profesionalno i privatno sam čovjek koji misli da nije dobro očekivati mnogo. Gdje god da odemo, to što dobijemo je bonus, a ako padnemo, onda ništa nismo izgubili. To je neka vrsta mojih životnih pravila koje sam naučio na poseban način. Očekivati je najbolje ništa. Publika je ta koja će dati najbolju ocjenu. Da oni kažu šta im je dobro, da daju ocjenu, šta je smiješno, a šta im je teško. Pošto je prva projekcija bila u ponedjeljak na SFF-u, bilo mi je zabavno slušati ko se smije, kako se smije, dubinu smijeha, i onda taj jedan muk koji je u jednom trenutku bio predivan baš kao kad Đoković servira za meč i onda se baš ništa ne čuje samo se iščekuje ta lopta. I to je predivna stvar... I onda čujete aplauz, pratite njegovu dužinu, intenzitet. I na osnovu toga sam pokušao da ocijenim koliko smo to napravili dobro, i da li to ljudi prihvataju. Moje prvo mišljenje je pozitivno, ne bih rekao spektakularno, i opet ja kad gledam svoj film prvi put, doživljavam ga kao neku vrstu bljeska.
NN: Da li ste zadovoljni ulogom u filmu i da li je to ono što ste željeli postići tumačeći Vaš lik u "Hiljadarki"?
KOSTIĆ: Ulogom sam i više nego zadovoljan. Đuro mi je rekao: "Nisam te isjekao nigdje", e sad treba li reditelju vjerovati? Šalim se, nije me nigdje isjekao. Bio sam vrlo zadovoljan i sretan. Ono što smo imali priliku vidjeti na pretpremijeri, meni je sasvim dobro. I film me vratio u ono vrijeme. Ja sam dijete SFRJ, rođen 1971. u Sarajevu. Sjećam se dobro filmova iz tog perioda, te epohe i uopšte razvoja naše kinematografije pa i prije Drugog svjetskog rata na ovamo. I onda sam dobio taj osjećaj, je li to bio voz, je li to bila ta muzika, nošnja, neke karikature karaktera, ali vratilo me na to, i ta ideja, da ne dodiruje našu modernu istoriju tužnu, je neka vrsta odaha gdje čovjek ode u kino i kad izađe sa nekim odahnućem, nekom vrstom komedije, što to ovaj film i jeste. Po tome se da zaključiti da smo napravili nešto što će ljudi gledati, priču koja je malo drugačija, kulturno blago komunističke zaostavštine.
NN: Rekli ste da je ovo Vaš prvi film koji snimate u BiH, zašto je to tako? Jesu li Vas prije pozivali?
KOSTIĆ: Mislim da je sistem ovdje drugačiji. Završio sam akademiju u Londonu i radim već dvadesetak godina. Igrao sam u filmu Anđeline Džoli, ona mi je otvorila vrata kinematografije BiH i zemalja bivše Jugoslavije, ljudi su me vidjeli, zapazili, ali sistem je drugačiji jednostavno. Ovdje ljudi rade sa ljudima koji završe akademije, koji se znaju intimno, i glumci tu biraju s kim će da rade. Sad ja važim kao neko ko nije ovog miljea, nije ove geografije, nije baš tako lako. Nisam ta osoba koja se lakta, mogu da ponudim sebe i to što radim, i sad mogu da kažem ko sam, šta sam, gdje sam... šta sam uradio. Da se prepoznam na taj neki lokalni balkanski način. Nisam iznađen jer imam još dosta drugih kolega koji imaju porijeklo odavde, koji su divni glumci, koji rade ozbiljne produkcije, jednostavno oni ne dobijaju šansu. Preskupi ste vi za nas, eto to nam kažu, a ja kažem skinite dvije nule i sve će biti u redu.
NN: Koliko se isplati raditi u BiH, novca je sigurno manje?
KOSTIĆ: Svojoj ženi sam rekao: "Draga, idem na mjesec-dva, neću ništa kući donijeti, sem što ću možda biti umoran. To radim za sebe za svoje srce", i to je ta stvar koja mi je bila interesantna. Uradiš jedan film za pare, drugi za sebe.
NN: Trenutno snimate seriju "Legende" zajedno sa kolegama sa kojima ste igrali u filmu Anđeline Džoli?
KOSTIĆ: Pričao bih vam o tome, ali je veoma komplikovano, scenarij je komplikovan. U pitanju je pet-šest različitih priča koje se isprepliću. Tekst nikad ne čitam jednom, već tri-četiri puta, a ovaj tekst čitam tri-četiri puta sedmično. Čak se i kod scenarista i pisaca osjeća da ni oni nisu sigurni koliko će biti sposobni da isprate ovu komplikovanu priču. U pitanju je karakter koji ima amneziju i ne može da se sjeti svog porijekla, a zna da je radio za neke obavještajne službe, i postoji sistem koji može da se iskoristi da bi se izvukle neke informacije iz njega, ali kad se sjeti jedne priče, izgubi drugu. Tako da on konstantno svaki dan sebe treba da obnovi da bi znao šta je i ko je. Sa Seanom Beanom nemam kontakte u seriji, on odradi što mu ja naredim u seriji, to vam mogu reći, a Seana znam odranije.
NN: I Anđelina Džoli, iako nije dio ove priče, takođe je na neki način uključena u sve to?
KOSTIĆ: Anđelina je svemirac, ona je pola čovjek, pola alien, ne znam kad ona spava. Ona uvijek zna gdje smo, šta smo. Nije to ono, gdje si, ba, šta ima, hajmo na kafu? Nego je to kontakt kada ima nešto da kaže korisno, pametno u vezi s onim što radimo. Mi na taj način komuniciramo. Imamo tu ljepotu komunikacije, zajedničkog rada i interesa.
U programu SFF-a
Šestog dana festivala u glavnom takmičarskom programu u prijepodnevnim satima na projekciji za novinare i goste prikazan je film "Saulov sin" reditelja Laszloa Nemasa, a u produkciji Njemačke, Mađarske, Poljske i Rusije.
Film je bio ovogodišnja kanska senzacija i prikazuje čisto zlo holokausta, ali govori o rijetkim ljudima koji su preživjeli ili o pravednima koji su žrtvovali sebe da bi spasili druge - ovaj film ne tematizira izuzetke u holokaustu. Redatelj Nemes kazao je da su glumci "živjeli set" tokom snimanja, ali da ipak nije bilo moguće kreirati tako surovu stvarnost.
"Dio filma snimili smo pod zemljom i nismo htjeli koristiti osvjetljenje. Zbog toga smo imali osjećaj da smo stvarno u Aušvicu", objasnio je reditelj.
Glumac Levente Molnar je istakao da dolazi s područja koje takođe ima veze s radnjom filma, te da mu je bilo jako teško nositi se s ovom ulogom.
U programu "Open Air" 21. Sarajevo film festivala u utorak je prikazan i novi film režisera Džonatana Demea "Riki" sa Meril Strip u glavnoj ulozi. U filmu ispunjenom muzikom i nastupima uživo, Stripova glumi muzičarku Riki, rok heroinu koja se odrekla svega kako bi ostvarila svoj san o rokerskoj slavi, ali koja se sada vraća kući kako bi pokušala ispraviti svoje odnose sa porodicom. Također, puštanjem jedne od njegovih pjesama prije projekcije Sarajevo film festival je na prigodan način podsjetio na preminulog legendarnog pjevača Arsena Dedića.