Iako u kung-fu filmovima ima i ljubavi, poštenja, nepravde i osvete, ono što nas u tom žanru najviše prikuje za male ekrane je borba licem u lice.
Popularizacijom istočnjačkih borilačkih vještina u svakodnevnom životu zapadnjaka sredinom sedamdesetih godina 20. vijeka javio se i veliki interes u filmskoj industriji da pokaže tehnike kung-fua, odnosno borbe golim šakama i na velikom platnu.
Iza nas su skoro četiri decenije u kojima su borilački filmovi punopravni filmski podžanr, a ovdje ćemo se prisjetili najboljih kung-fu tučnjava.
"U zmajevom gnijezdu"
Listu ćemo početi legendom borilačkih filmova, uzorom mnogih klinaca i nemalom broju odraslih muškaraca, Brusom Lijem. Iako bismo mogli navesti niz scena u kojima je majstor dokazivao svoje borilačke vještine, koje su graničile sa umjetničkom formom, izbor je pao na film "U zmajevom gnijezdu".
U ovoj priči Lijev protivnik je tajanstveni Han, nekadašnji šaolinski sveštenik koji se okrenuo kriminalu. Posljednja borba u dvorani ogledala, u kojoj borilački majstor mora, ne samo nadjačati nego i nadmudriti svog protivnika, ušla je u filmsku legendu.
"Izvrsni mesar"
Skriveni dragulj u svijetu filma borilačkih vještina je "Izvrsni mesar", originalnog naziva "Lin Shi Rong". On jednostavno ima sve što bi trebalo da ima takav film, notu humora, karakterističnog za borilački film, dva tragična ubistva, izgubljene sestre blizanke, sekvence neizostavnog utjerivanja pravde i osvete i ono što je najvažnije - iz kadra u kadar prikazivanje vještina stare škole kung-fu tehnike.
Film je temeljen na priči Lam Sai Vinga, učenika najpoznatijeg kineskog narodnog heroja Vong Fei Hunga. U filmu koji je obilježen scenama borbe teško je izdvojiti onu najbolju, ali ona koja je zapela za oko svakom filmofilu kung-fu filma je dvoboj između dobrog učitelja Vonga i zlog majstora Koa.
"Gospodar leteće giljotine"
Fascinantno izdanje napisano, režirano i odglumljeno od strane Džimija Vanga "Gospodar leteće giljotine" iz 1976. godine zapravo je nastavak Vangovog ranijeg naslova "Jednoruki bokser".
Glavni junak ove priče je jednoruki majstor koji na životnom putu mora poraziti naoružanu bandu negativaca, a njegovo izabrano oružje je samo jedna šaka. Ako vas ovaj kratki opis nije zaintrigirao, možda vam za oko zapadne otvarajuća scena u kojoj je prikazan turnir sa svim živim borilačkim tehnikama.
Uticaj ovog filma je poprilično veliki. Vu Tang Klan je semplirao dijelove saundtreka za svoj album, a Tarantino je naglasio da je to njegov omiljeni kung-fu film, kojem je odao i počast u "Kill Billu". Scena "makljaže" koja je obilježila film je borba između Džimija Vang Jua i tai-boksera.
"Šaka legende"
Iako je nakon smrti velikana Brusa Lija teško bilo zamisliti njegovog nasljednika, on se pojavio u liku Džeta Lija i spasio cijeli žanr borilačkih filmova. Iza glumca se krije duga karijera tučnjava na filmskom platnu, pa je teško izabrati najbolju.
Izbor je pao na filmski naslov "Šaka legende", koji je rimejk filma iz 1972. "Šaka bijesa", koji se zasniva na prikazu borbe golih ruku jednoj od najbitnijih karakteristika za zlatno doba kung-fu filma.
Za razliku od orginala, Li uvodi neke novine, poput tehnika kik-boksa, a njegova borba je toliko impresivna da su braća Vahovski angažovala koregorafa Juen Vu Pinga za scene borbe u "Matriksu".
"Pijani majstor 2"
Odabrati najbolju tučnjavu u kojoj Džeki Čen vodi glavnu riječ isto je kao tražiti iglu u plastu sijena. Nakon mnogo razmišljanja, izbor je pao na "Pijanog majstora 2", film koji je izašao polovinom devedesetih godina prošlog vijeka.
Čen utjelovljuje ikonu kung-fu svijeta Vong Fei Hunga. U ovom filmskom izdanju on je majstor "pijane tehnike", stilu borbe gdje se vještina pojačava unosom pića.
Vrhunac filma su scene u kojima Čen hoda preko žara, te mnogi nezaboravni akcioni kadrovi. Kao borbu za pamćenje ostavljamo finalnu borbu u kojoj "pijani majstor" staje na kraj lancu krijumčarenja kineskih dobara, koji predvodi korumpirani britanski ambasador.
"Kill Bill"
Kventin Tarantino kao klinac bilo je fasciniran filmovima u kojima kung-fu majstori vode glavnu riječ, jer je njegova saga "Kill Bill" upravo veliki omaž zlatnom dobu borilačkih filmova.
Heriona njegove priče je Uma Turman, koja na svom putu osvete ostavlja krvavi trag iza sebe i još jedno prekriženo ime u crnoj knjižici.
Prvi dio priče kulminira zaista krvavom scenom borbe kada joj se na putu ispriječi školarka, te cijela vojska japanske mafije, a krv i odsječeni udovi frcaju u krupnim kadrovima.
Ipak, scene koje su obilježile ovaj film u kategoriji borilačkog filma su borba sa Krejzi 88 u kući čaja ili klaustrofobična scena u kuhinji s prvom protivnicom. Kada uz sve to dodate tipičan Tarantinov potpis, rezultat je kung-fu film s elementima špageti vesterna i ženom u glavnoj ulozi.
"Heroj"
Priznati kineski režiser Zang Jimou snimio je 2002. godine vizuelno najupečatljiviji film koji obrađuje temu borilačkih vještina. Nikad prije u istoriji kineske kinematografije nije bilo uloženo toliko novaca u jedan film. "Miramax" je preuzeo distributerska prava, ali je prikazivanje filma na američkom tržištu odgođeno za još dvije godine.
"Heroj", kao i mnogi kineski filmovi, priča priču o ljubavi i poštenju. U 10 koraka koji dijele kralja i Bezimenog kojeg glumi Džet Li prostrla se potresna priča o ljubavi, dužnosti i časti, koja prelazi okvire.
Nezaboravne scene borbe na kiši, trčanje po jezeru, bajkoviti prikaz prirode, jarke boje, rezanje vode oštricom mača i mnogi drugi kadrovi urezali su se u pamćenje svakoga ko je pogledao ovo remek-djelo.
"Ip Man"
Film "Ip Man" iz 2008. godine je polubiografska priča o prvom učitelju kineske borilačke vještine Ving Čunu i učitelju Brusa Lija, Jip Manu. Radnja je smještena u gradu Fošan za vrijeme najvećeg azijskog rata, koji se odvijao između Kineza i Japanaca, za vrijeme kojeg su Japanaci napali Perl Harbur, što je bio jedan od glavnih uzroka Drugog svjetskog rata.
Protagonista kojeg glumi Doni Jen tokom cijelog filma karakteriše poštenje, što je nešto što često možemo vidjeti u kineskoj kinematografiji, ali i fenomenalne tehnike borilačkih vještina.
Film je zaradio preko 21 milion američkih dolara iako nije distribuiran u Sjevernoj Americi i većem dijelu evropskih zemalja.