Prošle godine veliku svjetsku pažnju privukao je Iran, ali ne u političkom već u filmskom svijetu. Najprije je pritvor i zabrana iranskom režiseru Džafaru Panahiju da napušta zemlju izazvala revolt, a onda je veliku pažnju privukao izvrsni film "Razvod: Nader i Simin" režisera Asgara Fahradija, koji je osvojio mnogo nagrada. Jednu od uloga u tom filmu ima i iranska glumica Lejla Hatami.
Glumica, čiji su roditelji iz svijeta filma, otac Ali Hatami je režiser, a majka Zahra Koškam glumica, govorila je za "Nezavisne" o novom filmu, iranskoj kinematografiji i ovogodišnjem festivalu "Kustendorf", čiji je osnivač proslavljeni režiser Emir Kusturica, a na kojem je bila predsjednica žirija.
NN: Vaš film "Razvod: Nader i Simin" pobijedio je na Filmskom festivalu u Berlinu. Osvojio je "Zlatni globus", a vjerovatno će osvojiti i "Oscara". Zbog čega taj film doživljava takav uspjeh?
HATAMI: Postoji mnogo faktora, film je vrlo komplikovan. Urađen je sa mnogo različitih aspekata, vrlo dobrim scenarijem, suspensom, normalnom pričom u koju budu svi uvučeni, odnosom muža i žene... Sve te stvari, kako je režiser planirao i razradio odnose između dvije porodice i njihovih članova, što je nešto novo, nisu komercijalne, već imaju vrlo dobar stil i ukus, u koji su uključene mnoge emocije. Govori o ljudskosti, moralnosti, pravdi...
NN: Odnosi, kao i sami likovi u filmu su vrlo zamršeni. Ne postoje dobri i loši, nego su svi i jedno i drugo.
HATAMI: Imate dvije porodice i njihovi odnosi su vrlo zamršeni. Ne postoji jednostavan konflikt i niko od likova nije crno-bijel, već su svi dobri i loši. Njihov konflikt čini jednu slagalicu koju je režiser Asgar Fahradi smislio, pun je detalja. Junaci su, prije svega, ljudska bića i suočeni su s nekim problemima koje ne mogu izbjeći i gdje pokazuju svoje slabosti.
NN: Kako ste Vi vidjeli svoj lik u filmu?
HATAMI: Moj lik je učiteljica i pragmatična osoba. Ne pokušava da privlači ljude, nema nikakav šarm koji obično imaju žene. Veoma je ozbiljna osoba i vrlo je afektivna prema porodici, ali distancirana u javnosti. Pomalo je introvertna osoba.
NN: Kako je bilo sarađivati sa djevojčicom koja je glumila Vašu kćerku?
HATAMI: Zamislila sam sebe u njenom položaju i svoj odnos s majkom. Bile smo vrlo blizu jedna drugoj, postale smo kao prava majka i kćerka. Proživljavale smo mržnju i sreću zajedno. Bila sam na njenoj strani. Nekada je radila neke lude stvari, poput djece u njenim godinama, što je razumljivo. Svidio mi se način na koji je radila, prilično sličan meni. Ušla je duboko u ulogu, ali kada se završi snimanje, bile smo prijateljice.
NN: Vaš otac je bio poznati iranski režiser, a majka glumica. Koliko su oni uticali na Vas da se bavite glumačkim poslom?
HATAMI: Naravno da su mnogo uticali. Bila sam okružena tom kino-atmosferom od djetinjstva. Ali Hatami, moj otac, i majka glumica Zari Koškam, uvukli su me u film. Htjela sam da budem inženjer, ali kada je otac umro, shvatila sam da želim da se bavim filmom. Da bi jedna glumica bila dobra, ona ne treba samo da nauči tu umjetnost, nego prvenstveno treba da bude dobar čovjek. Moj otac je uvijek govorio da je neko dobar glumac i dobar čovjek. Zato što je bio veoma poznat i uspješan, kao i majka, imam vrlo lijepe uspomene. Oni za mene predstavljaju lijepu stranu filma.
NN: Radili ste i sa iranskim režiserom Abasom Kiarostamijem?
HATAMI: S njim sam samo radila pet minuta i to je bila velika čast za mene. Ali za tih malo minuta, to je bilo jedno veliko iskustvo.
NN: Zbog čega su iranski filmovi toliko popularni na Zapadu?
HATAMI: Prvo, to su dobri filmovi, a onda su vjerovatno popularni jer smo u sredini između istočne i zapadne kulture. Svi mogu da se simpatizuju s nama i da se identifikuju, jer nismo ni bliski ni daleki s ponašanjem. To je egzotično ponašanje za njih, ali ne previše, jer smo smješteni između dva svijeta. U Iranu imamo vrlo dobre režisere koji imaju različite stilove, koji se ističu i snimaju filmove sa originalnim idejama i prave uspjeh i na Zapadu.
NN: Gdje je danas pozicija žena u iranskom filmu?
HATAMI: Prije desetak godina žena je bila zvijezda i uvijek je imala glavnu ulogu, sve je bilo bazirano na njoj, ali prije šest-sedam godina se sve promijenilo u korist muškarca, kroz priče. Žena je danas prisutna, ali glavna uloga pripala je muškarcu. Glumice su vrlo popularne, ali nisu toliko popularne kao prije. To se dešava periodično. Nije to samo zbog politike filma i cenzure. Film "Nader i Simin" govori o porodicama u Teheranu u ovom vremenu. Odnos muža i žene je isti kao bilo gdje u svijetu.
NN: Bili ste predsjednik i član žirija na ovogodišnjem "Kustendorfu". Kakvo je Vaše mišljenje o kvalitetu filmova i tom festivalu?
HATAMI: Ja sam bila impresionirana, a kao žiri morala sam cijelo vrijeme da budem pažljiva. Posebno je značajno što su ovo studentski filmovi, a većina ih izgleda vrlo profesionalno. Ti trenuci su mi pokazali kako ti mladi ljudi misle i imala sam privilegiju da vidim šta se dešava kod studenata.
NN: Imate li nekih planova za buduće filmove?
HATAMI: Nemam. Ja sam vrlo teška kod biranja uloga. Treba nešto da me oduševi da bih prihvatila ulogu. Dešavalo mi se da ne glumim dvije do četiri godine. Nisam osoba koja prihvata sve uloge.
Filmografija
"Razvod: Nader i Simin" (2011)
"Postoje stvari koje ne znaš" (2010)
"Bi pooli" (2009)
"Shirin" (2008)
"Poet of the Wastes" (2005)
"Portrait of a Lady Far Away" (2005)
"Presuda" (2005)
"The Deserted Station" (2002)
"Low Heights" (2002)
"Ab va Atash" (2001)
"The Mix" (2000)
"Sheida" (1999)
"Leila" (1998)
"Kamalolmolk" (1984)
Biografija
Lejla Hatami rođena je 30. septembra 1972. godine u Teheranu. Udata je za glumca Alija Mosafa, s kojim ima dvoje djece. Krenula je u Lozanu na studije elektrotehnike, ali poslije dvije godine prešla je na studije francuske književnosti, nakon čega se vratila u Iran. Nekoliko puta pojavila se u filmovima svog oca, ali prva glavna uloga bila joj je u filmu "Lejla" iz 1996. godine, koji je režirao Driuš Mehrdžui. Dobila je počasnu diplomu za najbolju glumicu na 15. filmskom festivalu Fajr u Teheranu. Pojavljuje se u prvom filmu, koji je režirao njen suprug 2005. godine "Portret daleke žene". U filmu "Razvod: Nader i Simin" Ašgara Farhadija, tumači ulogu Simin, za koju je dobila "Srebrnog medvjeda" na Filmskom festivalu u Berlinu 2011. godine.