Drama iz 1954. godine o mafijaškom nasilju i korupciji među političarima "Na dokovima New Yorka" osvojila je osam "Oskara", režirao ju je Elia Kazan, a napisao Budd Schulberg. Glavnu ulogu u filmu je maestralno odigrao Marlon Brando, a pored njega tu su bili još Eva Marie Saint, Karl Malden, Rod Steiger i drugi. Ostala je upečatljiva i muzika iz filma, koju je komponovao Leonard Bernstein. Priča je bazirana na seriji članaka napisanih u novinama "New York Sun", čiji je autor bio Malcolm Johnson.
Marlon Brando igra Terryja Malloyja i većina filma je snimana na identičnim lokacijama oko i na dokovima New Yorka i New Jerseya. Vođa sindikata Johnny Friendly, kojeg je igrao Rod Steiger, povezan je s mafijom i vodi poslove sa "čeličnom pesnicom". Policija zna da je odgovaran za mnoga ubistva, ali svjedoci nisu ništa ni vidjeli ni čuli. Bokser Terry je imao posao za njega zbog uticaja brata Charleya, advokata sindikata. Svjedočeći jednom Friendlyjevom ubistvu Terry je voljan ćutati sve dok ne upozna sestru mrtvog radnika Edie. "Sveštenik sa doka" Karl Malden kao otac Barry govori da je njen brat ubijen jer je htio da svjedoči protiv šefa Friendlyja. Terryja počinje da grize savjest jer je mogao reagovati i spriječiti ubistvo, ali nije. Nakon toga i otac Barry dobije batine i Terry se odluči na saradnju s komisijom. Brandov poznati govor "I coulda been a contender" je često korišten kao alegorija u otkrivanju imena sumnjivih komunista za vrijeme "lova na vještice" pedesetih godina.
Film je nastao na seriji članaka za koje je autor Malcolm dobio Pulitzerovu nagradu 1949. godine, a priča je razotkrivala detalje korupcije, reketiranja na dokovima Manhattana i Brooklyna. Da se filmu da što veća doza realizma sniman je 36 dana na lokacijama Hoboken u New Jerseyu, na dokovima, okupljalištima radnika, osvijetljenim alejama i krovovima s početnim budžetom manjim od milion dolara. Neki od tjelohranitelja lokalnih šefova su takođe imali svoje uloge u filmovima kao bivši profesionalni bokseri.
"Imao sam netipičan pristup pisanju scenarija jer sam nekoliko godina života, a ne samo mjesec ili dva, potrošio na proučavanje svega oko dokova New Yorka, postajući čest posjetilac zapadnog Manhattana i barova u Jerseyu, intervjuišući radnike, vođe sindikata i upoznajući neustrašive i otvorene sveštenike iz St. Xaviersa", napisao je scenarista Schulberg u članku "New York Timesa" 1953. godine.
Kao model za ulogu Terryja poslužio je Anthony DiVincenzo, koji je svjedočio o kriminalu na Hobocken dokovima i bio izolovan pod zaštitom sve do smrti. Jedno vrijeme se tužio sa "Columbia Pictures" što su iskoristili njegovu priču. Za Friendlyja je uzor bio mafijaš Albert Anastasia, šef korporacije "Murder Inc." kao i Michael Clemente, šef Međunarodne asocijacije lučkih radnika. Lik Karla Maldena, otac Barry, je baziran na pravom svešteniku Johnu M. Corridanu, koji je radio u katoličkoj školi na zapadnom Manhattanu.
Godine 1952. režiser filma Elia Kazan je svjedočio i identifikovao mnoge saveznike komunista u filmskoj industriji, što mu je donijelo mnogo kritika. Orginalni scenario nazvan "The Hook" je napisao Arthura Millera, koji je bio na crnoj listi kao saveznik komunista. Njega je zamijenio Budd Schulberg, takođe jedan od svjedoka u "lovu na vještice". Tako su mnogi zaključili da je "Na dokovima New Yorka" bio u stvari odgovor Kazana na kritike upućene njemu, pokazajući da može biti plemenitosti u čovjeku koji "daje imena". Millerov odgovor na poruku u filmu je bio u njegovom djelu "A View from the Bridge", koji predstavlja suprotan pogled na one koji informišu o drugima.
Film je 1989. godine proglašen od "kulturnog, istorijskog i estetskog značaja" od Kongresne bibiloteke i selektovan u Nacionalni filmski registar SAD. Takođe se nalazi na vatikanskoj listi 45 filmova svih vremena i na osmom mjestu najboljih američkih filmova od strane Američkog filmskog instituta. Na dodjeli nagrada "Oskar" dobio je osam zlatnih kipića. Marlon Brando je dobio nagradu za najboljeg glumca, za najbolji film, Eva Marie Saint za najbolju glumicu, za najbolju dekoraciju, kameru, Elia Kazan za režiju, za montažu i scenario. Osim toga imao je još četiri nominacije.