Lukrecija Martel, argentinska rediteljica koja je gošća 17. Sarajevo film festivala (SFF), kaže da su filmovi koje ona režira posvećeni porodici i najčešće govore o ženama i djeci.
"Zbog toga svega moji filmovi se rijetko nađu na repertoaru velikih kino-dvorana i multipleksa. Moj rad mnogi kritičari u Argentini nazivaju eksperimentalnim i avangardnim, a moj pristup društvenim temama koje obrađujem u filmovima nekompromisnim i hrabrim", kazala nam je Martelova.
Ističe da u filmovima koje snima nema neke očigledne žanrovske podjele.
"Ono što pokušavam da napravim je neki miks svih elemenata koji će stvoriti moj osobni stil i izraz. U mnogim mojim filmovima postoje elementi horora, ali ja uistinu ne pravim horor filmove niti mi je namjera stvarati neku tešku, strašnu atmosferu", objašnjava Martelova.
Veoma joj je važno što se njeni filmovi prikazuju u Sarajevu u okviru festivalskog programa "Posvećeno".
"Nikada prije nijedan moj film nije bio prikazan na prostoru Balkana. Ovo je velika prilika da promoviram svoju umjetnost", dodaje Martelova.
Po njenom mišljenju, zadatak filmske umjetnosti je razmjena određenog iskustva.
"Svojim filmom gledaoca ne pokušavam podučiti nečemu, jer svojim filmovima ne mogu vas naučiti kako da živite ili kakav svijet uistinu jeste. Sa vama mogu podijeliti samo svoju sliku svijeta i svoj doživljaj svijeta", objašnjava argentinska rediteljica.
Martelova priznaje da su uvjeti za snimanje art filmova na početku njene karijere bili mnogo bolji nego danas.
"Kada sam ja počinjala baviti se filmskom umjetnošću bilo je mnogo lakše snimati filmove u Argentini nego danas. Govorim vam o periodu sredine devedesetih godina prošlog vijeka kada su filmski umjetnici dobijali značajniju potporu Vlade nego danas. Mislim da je argentinskim rediteljima danas mnogo teže", kaže Martelova.
Ona ne očajava iako njezini filmovi nemaju finansijski potencijal i često bivaju nepravedno zanemareni na kino-repertoarima.
"U Internetu sam prepoznala efikasan način da se približim svojoj potencijalnoj publici. Mnogo se služim Internetom, iako sam svjesna problema koje mreža proizvodi distributerima filmova. Ključna stvar je da se shvati šta je to filmsko tržište danas. Mi filmaši moramo osmisliti nove načine za prikazivanje svojih filmova i mislim da budućnost prikazivanja leži u Internetu", dodala je Martelova.
Rođena je 14. decembra 1966. godine u gradu Salta u Argentini.
Ona je jedna od najnagrađivanijih južnoameričkih rediteljica. Snimila je veliki broj filmova, a za većinu njih napisala je i scenarije.
Prema filmskom kritičaru Hoelu Pobleteu, Martelova je dio talasa takozvanog "novog argetinskog filma" koji započeo 1998. godine.
Studirala je u školi Avelaneda Eksperimental, a kasnije je pohađala Nacionalnu školu za eksperimentalni film u Buenos Ajresu.
Ipak, pošto je ta škola zatvorila svoja vrata zbog nedostatka finansija veliki dio svog filmskog znanja je sama stekla.
"Gledala sam filmove, čitala knjige, pisala. Bila sam slobodnog uma jer je tako situacija zahtijevala", objasnila je Martelova.
U periodu od 1988. do 1994. godine režirala je niz kratkih filmova. Nagrađivani film iz 1995. godine Rey Muerto (Mrtvi kralj) je bio njenog opusa "Kratke priče I".
Njen debitantski film "The Swamp" je uspio osvojiti nekoliko međunarodnih nagrada i u anketi filmskih kritičara iz Njujorka proglašen je za najbolji latinoamerički film prošle decenije.
Njen film iz 2004. godine "The Holy Girl" je ušao u zvaničnu konkurenciju na Filmskom festivalu u Kanu i na istoj anketi je zauzela deveto mjesto, dok se film "The Headless Woman" takmičio za glavnu nagradu u Kanu 2008. godine, a na anketi je zauzeo osmo mjesto.
Mimo toga Džejms Kvand iz međunarodnog magazina "Art Forum" proglasio je "The Headless Woman" jednim od najboljih filmova iz prošle decenije.
Pored pravljenja filmova Martelova je 2006. godine bila član žirija Filmskog festivala u Kanu za autorske filmove.
Filmografija
"Nueva Argiropolis" (2010)
"The Headless Woman" (2008)
"The Holy Girl" (2004)
"The Swamp" (2001)
"Las dependencias" (1999) (dokumentarac)
"Dead King" (1995)
"Besos rojos" (1991)
"Piso 24" (1989)
"El 56" (1988)
Nagrade:
- Filmski festival u Havani: "Koral" najbolji kratki film; za "Rey muerto" (1995)
- Filmski festival Sandens: nagrada NHK; za film "The Swamp" (1999)
- Međunarodni filmski festival Urugvaj: nagrada "Prvi rad" - Specijalni pomen; "The Swamp" (2001)
- Filmski festival Latinske Amerike u Tuluzu; "Diskoveri" nagrada francuskih kritičara; glavna nagrada; film "The Swamp" (2001)
- Filmski festival u Havani; najbolji režiser; "Veliki koral" - Prva nagrada; za film "The Swamp" (2001)
- Međunarodni filmski festival u Berlinu; nagrada "Alfred Bauer"; film "The Swamp" (2001)
- Nagrade "Klarin" za zabavu; nagrada "Klarin" za najboljeg režisera; za film "The Holy Girl" (2004)
- Međunarodni filmski festival Sao Paulo; nagrada kritičara - počasno mjesto; za film "The Holy Girl" (2004)
Nominacije
- Međunarodni filmski festival u Berlinu; "Zlatni medvjed" za film "The Swamp" (2001)
- Nagrada Udruženja argentinskih filmskih kritičara; "Srebreni kondor"; najbolji režiser, najbolji originalni scenario za film "The Swamp" (2002)
- Filmski festival u Kanu; "Zlatna palma" za film "The Holy Girl" (2004)