Za mladu režiserku Maju Miloš i u filmskim krugovima rijetko ko je čuo do prije nekoliko mjeseci, kada je na filmskom festivalu u Roterdamu osvojila "Zlatnog tigra", nagradu za najbolji film, i KNF priznanje holandskih filmskih kritičara.
Od tada svi pričaju o ovoj djevojci i njenom prvom dugometražnom igranom filmu "Klip", koji izaziva reakcije gdje god se prikaže. Riječ je o filmu o zaljubljenoj tinejdžerki Jasni, koja, nezadovoljna sopstvenim životom, koketira sa seksom i drogama i sve to snima mobilnim telefonom. Publika je na srbijanskoj premijeri bila zaprepaštena scenama surovog i iskrenog prikazivanja problema mladih, ali i seksa.
NN: Kakvo je Vaše viđenje "Klipa"?
MILOŠ: To je jedna intimna, ljubavna priča smeštena u surovo okruženje. Spoj je mladalačke ljubavi, lepršavosti i lepote i surovog okruženja u kojem žive. To je slika te stvarnosti i svega što ona donosi.
NN: Ovo je Vaš prvi dugometražni film. Koja je razlika između snimanja kratkih i dugometražnih filmova i koliko je teško snimiti ovakav film?
MILOŠ: Mnogo je kompleksnije raditi dugometražni film. Dugo smo spremali film, dve godine je samo trajao kasting. Četiri meseca smo svakodnevno imali glumačke probe. Ideju za film sam dobila 2006, a pošto je sve dugo i temeljno rađeno nismo imali izrazite probleme, baš zato što smo stalno radili.
"Klip" je jedna intimna, ljubavna priča, koja je spoj mladalačke ljubavi, lepršavosti i lepote i surovog okruženja u kojem žive, kaže Maja Miloš
NN: Kako je publika u Srbiji reagovala na film?
MILOŠ: Na premijeri je bilo divno, bilo je oko 3.000 ljudi i burno su reagovali tokom filma, smejali se, navijali i komentarisali. Drago mi je da ih dotiče ovaj film, koji se bavi ljudima. To sam i želela da napravim, jedan emotivan film.
NN: Da li je nagrada u Roterdamu pomogla da film dobije na publicitetu?
MILOŠ: Veoma je značajno to što je film osvojio nagradu u Roterdamu, posebno jer je to moj prvi film, a to je jedan od najznačajnijih festivala u svetu.
NN: U filmu nemate profesionalne glumce, već naturščike. Kako je bilo raditi sa njima?
MILOŠ: Meni je to bio najlepši deo procesa rada na filmu. Pošto mi se film bavi tinejdžerima, želela sam da napravim realističan i autentičan film u tom pogledu, od slenga, scenografije, ponašanja. Baš zato sam znala da ću da radim sa mladim glumcima, jer nisam htela da se vodim konvencijama kao u američkim filmovima da mi tinejdžera igraju 25-godišnjaci. Kada sam prvi put videla tu generaciju, znala sam da je to ta generacija kojom se ja bavim. Oni su doneli neverovatnu autentičnost. Naturščici igraju obično sami sebe u filmovima, a ovde je bilo suprotno. Oni su neverovatno talentovani.
NN: Kako su njihovi roditelji reagovali na to da njihova djeca igraju u takvom filmu?
MILOŠ: Prošli smo kroz čitav scenario, rekla sam im svoje ideje, tako da sam o svemu razgovarala sa njima i imala sam iskren odnos sa svima. Stekli smo poverenje jedni u druge. Veoma je dobro da su oni razumeli ono u čemu se radi u filmu, da imaju primere takvog ponašanja u svom okruženju, bez obzira na njihove društvene nazore. Ta tema je i za njih bila važna. Svi smo se ponašali kao jedna vojna jedinica, u kojoj smo podržavali jedni druge, a svima je bilo teško, jer smo svi bili debitanti. Koristili smo na snimanju i dublere i protetiku i specijalne efekte.
NN: Spomenuli ste da ste koristili dublere. Djeca nisu bila prisutna u svim "osjetljivim" scenama?
MILOŠ: Naravno, deca nisu učestvovala u scenama golotinje i seksa.
NN: "Klip" dosta liči na dokumentarne filmove "crnog talasa" Želimira Žilnika, Dušana Makavejeva… koji izazivaju reakciju svojim društvenim komentarom.
MILOŠ: Želela sam da se oslonim na tradiciju "crnog talasa" u smislu tematizovanja društvenih problema. Važno mi je da pravim film koji otvoreno, bez osuđivanja, priča o nekim stvarima, nešto što su i autori "crnog talasa" radili, da sa puno ljubavi pričaju o nekim previranjima u društvu. Ta društvena okolnost je predstavljena na jedan vulgaran način, jer nije to propagandni film. Taj pristup prema realističnosti je nešto na šta sam želela da se oslonim. Naravno, vremena su se promenila, tada je politika bila dominatna, a kod mene je pre svega društvena svest.
Djeca nisu učestvovala u scenama golotinje i seksa
NN: U Srbiji ne postoji mnogo žena koje se bave režijom, dok se u novije vrijeme sve više njih odlučuje na pravljenje filma. Po Vašem mišljenju, koji je razlog za to?
MILOŠ: Ima žena reditelja, ali ih ima manje i nisu toliko zastupljene, kao i svuda u svetu, i to nije ništa neobično. Ima dosta mladih reditelja koji su radili ili trenutno rade na prvim filmovima, a među njima i žena. To nema nikakve veze s rodom, već s tim da se pojavljuje veliki broj debitanata koji su se izborili da prave filmove.
Lična karta
Maja Miloš je rođena 16. maja 1983. godine. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, Odsjek filmska i TV režija, 2008. godine. Prvi dugometražni igrani film snimila je 2012. godine.