Marko Šipka, reditelj iz Banjaluke, nedavno je uspješno realizovao šesto izdanje Filmskog festivala "Paralele", čiji je ujedno i idejni tvorac. Festival je održan pri Vizitor centru u selu Pecka, na teritoriji opštine Mrkonjić Grad.
Zdrav vazduh i jedinstven prirodni ambijent, uvjerili smo se u godinama iza nas, veoma su pogodni za filmske autore, festivalsku publiku, umjetnička i okupljanja generalno.
Šipka potvrđuje da je bilo tako i ovaj put. S tim u vezi, reditelj je u intervjuu za "Nezavisne" govorio o "Paralelama" i ambijentu koji prati ovaj festival.
Svakako, pričao je o filmu uopšteno, o drugim filmskim festivalima, ali je skrenuo pažnju i na svoje buduće dugometražno ostvarenje pod nazivom "Horga", čije snimanje je najavio za sljedeću godinu.
NN: Kakvi su utisci iz Pecke sa šestog izdanja Filmskog festivala "Paralele" i Dokumentarnog ljetnog kampa?
ŠIPKA: Utisci su zaista sjajni. Imali smo četiri dana vrhunskih nagrađivanih filmova iz cijelog svijeta, i filmsku radionicu u okviru Dokumentarnog ljetnog kampa, s ambicioznim mladim autorima, međunarodnim mentorskim timom i vrlo zanimljivim projektima. Naš cilj je da pored festivala postanemo vodeća regionalna radionica i platforma za razvoj projekata, a broj pristiglih prijava je bio duplo veći nego prošle godine, što nam govori da smo na dobrom putu.
NN: Gostovali ste na mnogo festivala u Evropi i u Americi. Šta ste od tih iskustava donijeli u Pecku i koliko je sam ambijent ovog sela pogodan za jedan filmski festival?
ŠIPKA: Pecka je predivno mjesto, a naši domaćini iz Vizitor centra zaista su se potrudili da imamo sve potrebne uslove za rad. Priroda i film se vrlo dobro slažu. Mislim da je ovo mjesto savršeno za ono što mi tražimo; projekcije na otvorenom i inspirativni ambijent za kreativni razvoj ideja. Na osnovu iskustva sa raznih festivala i filmskih radionica, sa Adrianom Trujillo, koja je i umjetnički direktor ovog festivala, pokušali smo osmisliti program koji će biti prije svega koristan mladim autorima, polaznicima radionice. Radili smo na dramaturgiji njihovih filmova, ali i prezentaciji, produkciji i distribuciji. Uz međunarodni mentorski tim, koji su činili Sven Blume (Švedska) i Asia Der (Mađarska), mislim da su njihovi projekti dosta napredovali i da je naš cilj ispunjen.
NN: Na "Paralelama" se govorilo o savremenom nezavisnom filmu. U kojoj mjeri danas film uopšte može biti nezavisan?
ŠIPKA: Kada govorimo o Evropi, on u velikoj mjeri jeste nezavisan. U SAD gotovo da i ne postoje filmski fondovi, tek sporadični grantovi uglavnom za razvoj projekta. Tamo je film u velikoj većini slučajeva tretiran kao roba, ili poslovna investicija od strane producenta. Ukoliko je film vratio uložena sredstva i zaradio, onda je uspješan. U suprotnom - nije. U Evropi stvari ipak stoje malo drugačije, i rekao bih lakše za ljude koji se bave filmom. A tako bi i trebalo da bude. Film nije roba, ili nije samo roba, on je i umjetnost i kulturna baština jedne države i jednog naroda. Zato i postoje filmski fondovi i filmski centri, mislim bez izuzetka, u sve i jednoj državi u Evropi.
Ukoliko imate dobru ideju, produkcioni plan, regionalnu saradnju i uz mnogo rada i odricanja, može se napraviti nezavisni film koji nije samo roba i čiji uspjeh se ne mora nužno mjeriti samo brojem prodatih ulaznica u kinima.
NN: Kada je riječ o dokumentaristici, gdje je po Vašem mišljenju, granica između dokumentarističke istine i autorske interpretacije?
ŠIPKA: Ne postoji dokumentaristička istina, niti ultimativna istina u dokumentarnom filmu. Na kraju krajeva, to je ipak film, a ne dokument. Dokumenti su takođe zanimljivi, mogu ponekad poslužiti kao osnova, polazna tačka, ali njima se u kontekstu istine bave hroničari, novinari ili istoričari. Dokumentarni film je kreativno tretiranje stvarnosti, samim tim subjektivan, autorski pogled na određenu temu i svijet oko nas. U procesu stvaranja dokumentarnog filma autori se mnogo više bave formom, strukturom, idejom i vizuelnim pristupom priči nego samim činjenicama.
NN: Dobili ste podršku Audio-vizuelnog centra Republike Srpske. Kako biste ocijenili prvih pet godina rada ovog centra?
ŠIPKA: Mislim da je Audio-vizuelni centar bio zaista neophodan Republici Srpskoj, jer smo se na taj način prosto priključili regionalnoj i evropskoj filmskoj mapi. Za sada mi se čini da rade sjajan posao, ne samo u smislu produkcije koja je počela da postoji i da se razvija, već i regionalne i međunarodne saradnje i podrške mladim autorima sa Akademije umjetnosti. S obzirom na to da je prošlo samo pet godina od osnivanja, rezultati će biti još bolji i značajniji u narednom periodu.
NN: Ove godine najavljeno je i snimanje Vašeg dugometražnog filma "Horda". Šta nam u ovom trenutku možete otkriti o filmu?
ŠIPKA: "Horda" je film o jednom turbulentnom i važnom periodu u istoriji Republike Srpske. Govori o grupi dječaka koji su odrastali u ratno vrijeme, neposredno pred potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Priča je i autobiografska, ali i moj pomalo romantičarski pogled na taj period. Kada je sve oko njih bilo neizvjesno, ponekad surovo i strašno, oni su uživali u jednoj iznenadnoj slobodi, na momente neprimjerenoj njihovim godinama. Dobili smo podršku na posljednjem konkursu Audio-vizuelnog centra Republike Srpske i trenutno smo u fazi priprema i završavanja finansijske konstrukcije na regionalnim filmskim fondovima. Plan je da snimanje počne u ovo vrijeme iduće godine.
NN: Koja je tajna filmskih festivala u Banjaluci i zašto se obično poslije nekoliko uspješnih izdanja ugase?
ŠIPKA: Do prije nekoliko godina možda smo mogli govoriti o razlozima finansijske prirode, koji nerijetko uguše entuzijazam. Sada postoji fond za organizaciju festivala i sve je na nama. "Paralele" se neće ugasiti, vjerujem da neće ni "Animafest", "Animacikl", "Prvi kadar", "Duka fest", neke sam možda i zaboravio. Odnedavno imamo i novi festival "Kova" u Gradišci. Sad kad imamo i prve generacije diplomiranih producenata sa Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, siguran sam da će ih biti više i da će biti još bolji.