Pozdravljajući učesnike na otvaranju "Kustendorf film festivala", koji se ove godine prvi put održava u Kusturičinom Drvengradu, ruski režiser i glumac Nikita Mihalkov je izrazio zadovoljstvo što prisustvuje ovoj manifestaciji posvećenoj filmu, a ne njegovoj negaciji.
"Moja majka me naučila da nije važno gdje si, već s kim si. Dakle, ja sam ovdje kod Emira Kusturice i siguran sam da sam na pravom mjestu, a nadam se da nijedan moj film nikada neće biti sahranjen na ovom mokrogorskom groblju loših filmova", rekao je u šali Mihalkov.
Sedam godina pauze
Proslavljeni filmski radnik je tokom boravka u Drvengradu govorio i o svom filmskom stvaralaštvu, pogledu i pristupu filmskoj umjetnosti.
"Poslije mog filma 'Sibirski berberin' mogao sam punih sedam godina da snimam dalje, ali nisam osjećao impuls kojeg bi nazvao 'šta da novo kažem'. To znači, ako nas lično ne dotiču razne teme, onda nema ni pravog filma", kaže Mihalkov.
Naglašavajući da je za njega film profesionalna stvar, nešto što je opipljivo i što se može dotaći rukama, Mihalkov ističe da poslije filma "Rat i mir" radi na filmu "Varljivo sunce 2", nastavku njegovog dosadašnjeg najvećeg ostvarenja iz 1994. godine.
"To su dva velika filma, velike produkcije, koji će postepeno stizati do gledalaca, a trenutno radim i 12 televizijskih epizoda. Tako je budžet 'Varljivog sunca 2' cijelih 35 miliona evra", precizira Mihalkov.
Dodaje da u svojim filmovima, pa i ovom posljednjem, govori o globalnim, a ne pojedinačnim ljudskim problemima.
"Svjedoci smo da čovjek gubi želju da se susretne jedan sa drugim, da dotakne jedan drugog, da im se susretnu pogledi. Ljudi se odvikavaju od 'zvuka' knjige, izlaze na Internet, vide kratak siže 'Ane Karenjine' i misle da sve znaju o tom djelu. Ta moja razmišljanja o udaljavanju ljudi jednih od drugih su bila povod za moj film '12'", priča Mihalkov.
Kaže da nije bio siguran hoće li taj film biti dovoljno shvaćen u Evropi, te da je, samim tim, kasnije bio prijatno iznenađen nagradom za isti, na festivalu u Veneciji.
Novo "iznenađenje" u vezi s filmom "12" uslijedilo je tokom Mihalkovog boravka na Mećavniku, kada je stigla vijest da je ovaj film uvršten u najuži izbor od devet stranih filmova, koji pretenduju za ovogodišnjeg "Oskara"!
Nacionalni film na prvom mjestu
Objašnjavajući ovo "iznenađenje" kaže da on prvenstveno snima nacionalni, a ne takozvani univerzalni film.
"Ja sam jedan od onih filmskih stvaralaca koji smatra da pravi internacionalni film nastaje tek nakon što doživi priznanje da bude nacionalni. Ukoliko počnete kopirati nekog drugog, vaš film neće živjeti ni u vašoj, a kamoli u drugim zemljama", naglašava Mihalkov.
Na novinarske primjedbe da za njega kažu kako je "na raskršću" između nostalgije za starim vremenima i težnji za demokratskim promjenama u Rusiji, Mihalkov ističe da kod njega apsolutno nema nikakve kontradiktornosti.
"Rusija je oduvijek bila svojevrsni most između Istoka i Zapada. Da nismo tu gdje jesmo i koliko jesmo, pitanje je kojim bi se danas jezikom govorilo u Evropi. Vjerovatno mongolskim! Ali, ovo nije moj ruski šovinizam, već istinska istorija. Jednostavno, oduvijek Rusijom duvaju različiti vjetrovi i u njoj se sudaraju, miješaju i lome", objašnjava.
Pričajući o svom filmskom viđenju čečenskog rata podsjeća da su Rusi decenijama vojevali, ne shvatajući da je Kavkaz zasebna oblast sa drugačijom kulturom.
Odgovarajući na čisto političko pitanje u vezi sa situacijom na Kosovu i Metohiji, kaže da zapadni političari ne vode borbu za slobodu i prava Albanaca, već da je ona usmjerena protiv pravoslavlja.
"Lično mislim da neke zapadne sile vode nečasnu igru oko Kosova i njegove nezavisnosti, što je vrlo opasno zbog sigurne lančane reakcije širom Evrope i svijeta. Zato je, po meni, takav proces bolje ne započinjati, jer sve što bi se desilo na Balkanu vrlo brzo bi se moglo prenijeti i na Španiju, Veliku Britaniju, Abhaziju, Italiju i druge zemlje u kojima su evidentne težnje za otcjepljenjem od matičnih država", smatra Mihalkov.