Film i serije

Milena Vasić za "Nezavisne": Najlepše je kada čujete disanje publike u sali

Milena Vasić za "Nezavisne": Najlepše je kada čujete disanje publike u sali
Foto: Nebojša Babić/Instagram | Milena Vasić za "Nezavisne": Najlepše je kada čujete disanje publike u sali
Neda Vukadin

Milena Vasić jedna je od najpoznatijih glumica svoje generacije, a kroz dugu glumačku istoriju uspjela je da utjelovi neke najdraže likove domaćih televizijskih i pozorišnih projekata. Publika je voli zbog njenih sjajno odigranih uloga u televizijskim serijama "Bela lađa", "Ubice moga oca", "Pare ili život", "Pevaj, brate!", "Sva ta ravnica", "Jesen stiže, Dunjo moja" i mnogih drugih, a pozorišne daske, naročito daske Jugoslovenskog dramskog pozorišta, pamte je po brojnim glavnim ulogama poput Koštane, Andromahe, Zlatokose, Aje, Elvire i Evice.

Više od 16 godina igrala je ulogu Radice u kultnoj predstavi "Cigani lete u nebo" Pozorišta na Terazijama, a kako kaže, vrijeme je da tu ulogu i tradiciju koju je započela sada preuzmu njene mlađe koleginice. U intervjuu za "Nezavisne" Vasićeva govori o glavnoj ulozi u novoj seriji "Neki bolji ljudi", pozorišnim i televizijskim ulogama uz koje je stekla popularnost te budućem projektu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

NN: Odnedavno publika može da Vas gleda u novoj seriji "Neki bolji ljudi". Lik koji tumačite je dosta složen, Marija je u seriji razapeta između porodice, strasti i karijere. Koliko je bilo teško vjerodostojno prikazati takav lik pred kamerama?

VASIĆ: Bilo je zadovoljstvo raditi ovu seriju. Uvek je lakše sa velikim ulogama, a pogotovo glavnim.

NN: Kakva iskustva nosite sa snimanja ove serije? Šta je najnapornije u cijelom procesu stvaranja projekata?

VASIĆ: Svakodnevno snimanje je i veliki izazov, ali uz dobre uslove i sjajnu ekipu svaki dan je nova radost. Iako se budite u pet ujutru, osmeh na licu je tu. Zaista je autorska ekipa bila divna.

NN: Na sceni ste skoro tri decenije, Vaše umijeće je prepoznato, kako u pozorištu, tako i na filmu. Koje uloge biste izdvojili kao one koje su obilježile Vašu karijeru na neki način? Kako Vas ljudi prepoznaju? Ili ipak možda Vaše vrijeme i vrhunac tek dolaze?

VASIĆ: Više su me komične uloge vezale za televiziju. U teatru je drugačije. Posebno je važan taj pozorišni kontinuitet za glumca. Postoje predstave koje žive godinama. Radujem se uvek onome što dolazi, a imam osećaj da će se tek značajne uloge nizati.

NN: Jugoslovensko dramsko pozorište je Vaša kuća od 2000. godine. Odigrali ste na desetine uloga na daskama, među kojima su i glavne uloge poput Koštane, Andromahe, Zlatokose, Aje, Elvire i Evice. Šta je ono što je najteže i najljepše kada se spuste ili podignu pozorišne zavjese?

VASIĆ: Najlepše je to što, kada čujete disanje publike u sali, zaboravite na sve i samo želite što pre da izađete na scenu i sa njima i sa svojim partnerima na sceni odigrate jedan novi život. Postoje teži i lakši procesi, pa čak i kada je nešto vrlo mučno i komplikovano za rad, to vas još više vuče i uzbuđuje.

NN: S obzirom na to da se u posljednje vrijeme u Srbiji snima mnogo serija, šta mislite o njima i kakav je sam pristup poslu u odnosu na neka prošla vremena?

VASIĆ: Divno je što ima posla za glumce, a publika može da nađe svoju seriju.

NN: Da li je Vaše glumačko srce ispunjenije na daskama ili pred kamerama?

VASIĆ: Važna su mi oba medija podjednako, a ono što me čini radosnom je proces. Uvek proces na prvom mestu.

NN: Igrali ste čak 16 godina ulogu Rade u popularnoj predstavi "Cigani lete u nebo" u Pozorištu na Terazijama prije nego što ste odlučili 2020. godine da izađete iz projekta. Publika je to sa negodovanjem prihvatila, a koji je razlog Vašeg odlaska iz predstave? Kakva sjećanja nosite iz tog projekta?

VASIĆ: Sa Radom sam odrasla i sazrela i kao žena i kao glumica. Sa njom sam stekla sigurnost u zanat i zavolela mjuzikl. Jedini razlog odlaska je to što sam tada napunila 42. godinu i mislim da je bilo krajnje vreme da Radu zaigra mlada i neukrotiva koleginica, slobodna i sveža.

NN: Kakva je budućnost naše kulture i kako Vam se čine nove mlade snage u glumačkim redovima, kako u pozorištu tako i na filmu? Da li su oni dostojni nasljednici glumačkih veličina kakve smo imali?

VASIĆ: Svako vreme nosi svoje glumačke legende i svaka generacija će imati svoje favorite, a to što se sa nostalgijom sećamo naših kolega, to je za poštovanje uvek.

NN: U posljednje vrijeme ostali smo bez mnogih glumačkih velikana poput Vlaste Velisavljevića i Milana Laneta Gutovića. Koliki je to zaista gubitak za glumački svijet i sve što dolazi?

VASIĆ: Ponekad se pitam zašto i gde toliko odlaze, a onda se svakim danom uveravam sve više da tamo gde idu, sigurno je lepše i bolje, jer odlaze najbolji.

NN: Gdje publika trenutno ili u skorije vrijeme može da Vas vidi?

VASIĆ: U novoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta pod nazivom "Široka zemlja" Artura Šniclera u režiji Marka Manojlovića, u kojoj igraju, pored mene, i Vojin Ćetković, Marija Vicković, Svetlana Bojković, Irfan Mensur, Petar Benčina, Milica Mihajlović, Srđan Timarov, Aleksej Bjelogrlić i Tamara Šustić. Ovo je komad o večitoj temi vernosti i nevernosti i prema partneru i prema sebi, o tome koliko smo odustali od vrline i koliko smo pristalice aljkavog srca.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije