Film i serije

Miodrag Radonjić za "Nezavisne": Čovek je stvoren da bude vođen, ali izbor postoji

Miodrag Radonjić za "Nezavisne": Čovek je stvoren da bude vođen, ali izbor postoji
Foto: Velibor Tripić | Miodrag Radonjić za "Nezavisne": Čovek je stvoren da bude vođen, ali izbor postoji

Miodrag Radonjić, glumac iz Beograda, prošle sedmice gostovao je u Banjaluci i u Prijedoru sa predstavom "Audijencija". Riječ je o kultnoj duodrami Vaclava Havela, u kojoj još igra Nikola Rakočević, a koja je rađena u režiji Milana Neškovića i u produkciji "Ateljea 212" i "Scene ASM".

Producent predstave za Republiku Srpsku je Agencija "Venturo", a više o ovom komadu, kao i o nadolazećem filmu "Indigo kristal", u kojem će se Radonjić naći u dvostrukoj ulozi, u ulozi glavnog protagoniste i producenta, kao i o nezaobilaznoj ulozi Baće iz "Južnog vetra", ovaj glumac govorio je za "Nezavisne".

NN: Da li je poznat datum premijere filma "Indigo kristal"?

RADONJIĆ: Datum premijere još nije poznat, jer imamo dosta posla u postprodukciji. Često se ne zna koliko to može da traje i na koje probleme možemo da naiđemo, tako da je neka želja da bioskopska premijera bude krajem ove ili početkom sledeće godine. Naravno, to zavisi i od potencijalnog učešća na festivalima, što je dodatni razlog, jer ne možemo otkriti datum premijere.

NN: Igrate glavnu ulogu, a nakon čitanja scenarija preuzeli ste i produkciju?

RADONJIĆ: Jeste, to je nekako spontano došlo. Pre svega, ja sam dobio poziv da tu igram, a onda, kada sam pročitao scenario koji mi je poslao Luka Mihailović, reditelj filma, mi smo se zajedno usaglasili da razvijamo dodatno tu priču i taj moj lik. Dakle, želeli smo da nadogradimo scenario i onda, kako je taj proces tekao, uključio sam se i u produkciju zato što je bilo neophodno da se taj film isproducira tako kako bi se pun potencijal priče ostvario. U varijanti koja je pre toga bila na snazi, ne bi bilo moguće da se ostvari taj potencijal koji sam ja video u tekstu.

NN: "Indigo" i "kristal" su nazivi različitih generacija, a film govori o vječno aktuelnom sukobu i jazu između dvije generacije. Mislite li da je danas u tranziciji koja melje, a zahvaljujući ubrzanom napretku tehnologije, sukob generacija, kao tema, aktuelniji nego ikada prije?

RADONJIĆ: Definitivno jeste generacijski jaz jako izražen zbog tehnološkog razvoja. Sad, da li je to najveći jaz u istoriji, to mi ne možemo da znamo. Ko zna, možda je ranije bilo i nekih drugih stvari koje su stvarale veći jaz. Međutim, ovo je definitivno zabrinjavajuće doba. Ja sam imao situaciju da jedno malo dete iz moje šire familije, staru analognu fotografiju dodiruje prstom i želi da lista dalje. Suštinski, naš film se ne bavi tehnološkom neobrazovanošću starije generacije i obrnuto, mladom koja je na neki način rob tehnologije, nego se bavi nekim vrednostima klinaca koje su u kontaktu sa vrednostima starije generacije. Film se, na kraju krajeva, bavi tim koliko su ti stariji odgovorni za mlađe, jer kada su oni imali, recimo, 20 godina, ovi su bili deca, imali su 10 i gledali su ih kao uzore. Sada ovi stariji imaju tridesetak i više, a ovi mlađi dvadesetak, njihovo ponašanje je problematično i jednostavno posledice života dolaze. Odsustvo odgovornosti je ono što najviše oslikava generaciju koja je rođena 2000. godine i poslije, jer njima je sve nekako lagano, sve će doći samo treba čekati, međutim mi znao da nije baš tako.

NN: Za predstavu "Audijencija" uvijek su sale rasprodate, a tako je bilo i ovaj put u Banjaluci i Prijedoru. Vi tamo igrate direktora pivare koji je u najmanju ruku nekompetentan za tu funkciju. Možda je pitanje kliše, ali koliko Vam je za tu ulogu pomoglo okruženje, ako znamo da je danas pregršt nekompetentnih na raznim funkcijama?

RADONJIĆ: Naravno da je inspiracija svuda, gde god se okreneš. Međutim, ono što mislim da je tajna uspeha te naše predstave, a meni se čini da je to pre svega postignuto režijom, jeste da se mi bavimo sudarom dva sveta. Na ljudskom nivou, van politike, to je konstanta koja će trajati bez obzira na društvena uređenja u kojima budemo živeli. Taj komad je pisan u komunističkoj Čehoslovačkoj i govori upravo o tom periodu, a suštinski gledano, ta dva čoveka se ne bi razumela ni u kapitalizmu. Ni u jednom drugom društvenom uređenju oni ne bi imali kvalitetnu komunikaciju. To je Vaclav Havel napisao ne znajući da će biti prorok. On je posle postao predsednik Češke i onda su ga na kraju i oterale demokrate, iako se sam borio za demokratsko društvo, a protiv komunizma. Pisac u našem komadu je zapravo on, taj lik je pisan autobiografski, a direktor pivare može biti i komunista, ali i demokrata, koji će kasnije i samom Havelu doći glave.

Foto: Velibor Tripić
Foto: Velibor Tripić

NN: Interesantan je i segment predstave koji se bavi kultom ličnosti, a kult ličnosti se ispostavio kao veoma žilav, jer je preživio i monarhiju i komunizam, a i danas je u demokratiji i te kako je prisutan.

RADONJIĆ: Apsurdno je da je kult ličnosti dosta vezan za komunizam, a komunizam bi trebalo da je društveno uređenje u kojem su svi jednaki i koje insistira na nekakvoj socijalnoj pravdi. To govori u prilog činjenici i da je kult ličnosti ljudska stvar. Čovek je praktično stvoren da bude vođen. Mi u suštini bez vođstva i u porodici, kao ćeliji društva, jednostavno ne možemo. Dok neko ne kaže, ti idi po hleb, ti idi po mleko, neće se ništa desiti, jer ako bismo mi samo diskutovali o tome, ko će i kada će da kupi hleb, a da niko ne preduzima ništa, ostali bismo gladni. Međutim, do čoveka je i do njegovog je izbora kako će da formira svoj život, kako će da živi i da li će uopšte da podleže kultu ličnosti na širem društvenom planu.

NN: Film "Južni vetar 2: Ubrzanje" oborio je mnoge rekorde. Već radite na nastavcima?

RADONJIĆ: Trenutno radimo na drugoj sezoni serije, koja bi trebalo da početne da se snima od juna. Treći deo filma je takođe u planu, ali nakon serije, a kada će to biti, ne znamo tačno.

NN: Da li će ovi nastavci biti opterećeni uspjehom prethodnika?

RADONJIĆ: Mislim da neće. Čovek uvek treba da se bavi suštinom, time šta se tu dešava, šta je problem teksta, šta igramo, koji su to odnosi, koji su to likovi. Na to čovek treba da bude fokusiran, a uspeh ako dođe dođe. Jeste nezahvalno kada se rade nastavci, ljudi imaju očekivanja, ali ovo se lako prevaziđe ako to u glavi premostiš. Tako razmišljam ja, a verujem, i cela autorska ekipa.

NN: Mediji su pisali da bi i Džoni Dep trebalo da bude dio "Južnog vetra"?

RADONJIĆ: Svašta su mediji pisali. Ima tu nekih razgovora, ali to je sve na dugom štapu. Sve je komplikovano, od situacije u svetu, do njegovih privatnih i poslovnih obaveza. To je veliko pitanje.

NN: Što se tiče same izgradnje uloge Baće iz Južnog vetra, koji je fenomen popularnosti tog lika, s obzirom na to da je riječ o kriminalcu, da li možda Vaša odbrana lika kroz humor ili nešto sasvim drugo?

RADONJIĆ: Naravno da ja uvek pravdam i branim lik koji igram. Međutim, hoću da kažem da sam i ja primetio, sad da ne zvučim neskromno, da svi gotive tog Baću. Svima je to neki junak, komšija kojeg znaju, imaju taj odnos kao da je deo nekog njihovog sveta. Onda sam shvatio da je možda tajna u tome što on često govori mnogo stvari koje drugi ljudi misle, a nemaju hrabrosti, niti vaspitanja da kažu. Na kraju krajeva, on i radi neke stvari koje bi možda mnogi potajno želeli, a ne rade ih. To što ljudi ne rade takve stvari je stvar zrelosti. Zrelost je kad znaš da neke stvari ne treba da radiš, ali kad gledaš po nekom instiktu, možda bi to i želeo. Govorim sada o tome da on voli da spava sa više devojka u isto vreme, da se drogira, da ovo, da ono, ali to je sve odlika nezrelosti. Odlika zrelosti je da ti to prepoznaš, ali ne radiš to. Mislim da je to jedna od tajni popularnosti lika.

NN: Da li u privatnom životu smeta popularnost Baće i poistovjećivanje, bar kod mlađeg dijela publike, Vas kao glumca i čovjeka i njega kao lika?

RADONJIĆ: Smeta, ali je nezahvalno što to uopšte govorim, zato što je to deo mog posla i zato što je to na neki način blagodet, da vas kao glumca prepoznaju. Međutim, nisam primetio da je neko viknuo u pozorištu dok igram neku drugu ulogu "'ajde bre Baćo, šta igraš to, glumi Baću", što se u filmu "Bolje od Bekstva" događa Lauševićem liku. Te stvari se nisu događale, ali ti ne možeš nigde na Balkanu da se ponašaš toliko opušteno, kako bi se ponašao da te niko ne zna. U tom smislu je malo problematično.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije