Ja volim život, takav kakav jeste. Sa svim njegovim surovostima i mračnim stranama, sa božanstvenim čudesima, kaže 88-godišnja Mira Stupica, zvanično najveća glumica 20. vijeka u Srbiji, a bez dileme i prva heroina jugoslovenskog glumišta u tom vijeku.
Mira je bila gost dvadeset sedmih "Susreta pozorišta BiH" u Brčkom. Dugo se nije pojavljivala u BiH. Vedra, ali pomalo sjetna i vrlo uzbuđena zbog dolaska u Brčko, velika glumica je razgovor za "Nezavisne" počela reakcijom na bujicu pohvala njenom umjetničkom angažmanu izrečenih u punom foajeu brčanskog Doma kulture. Komplimente su joj udijelili profesor dr Srđan Vukadinović, priređivač posebne publikacije o njenim ulogama na bh. teatarskom prostoru, pozorišni kritičar profesor dr Petar Marjanović i teatrolog Mani Gotovac.
NN: Prijaju Vam komplimenti, ali nekako ih stidljivo primate?
STUPICA: Vidite, postiđena sam. Sramota me, a lepo mi je da uz ovoliko prisutnog sveta slušam sve te reči pohvale, mada nisam baš sigurna da sam ih zaslužila i da moji prijatelji pomalo ne preteruju. A što se tiče vašeg posla, ja znam kakav je on. Zato retko kad odbijam da kažem nešto u mikrofone i kamere, a tako sam se ponašala celog života. Cela jedna moja profesija je bila da odgovaram na vaša pitanja i slikam se sa vama i za vas.
NN: Dugo Vas nema na ovakvim i sličnim manifestacijama, posebno u BiH. U Brčko ste ipak došli?
STUPICA: Obradovala sam se pozivu i susretu sa gledaocima, vama i kolegama, starijim koje poznajem i mlađima za koje znam i koje ću za kratko vreme boravka ovde upoznati. Retko se viđamo... Šteta, jer umetnici su, verujte mi, čudna deca. Oni se slažu i kad im se države malo udalje ili zavade, čak i kad se ne vole i nikako ne slažu.
A Brčko? Radovala sam se da "pomirišem" ono što sam davno pre upoznala. Taj grad i našu zemlju, BiH. Bilo mi je lepo i tužno, malo sam plakala, ali bila puno radosna.... Evo, vidite, i sad mi suza naviru... Obradovana sam onim što vidim i što čujem. Brčko je grad koji je rastao: nije dečak, on je već izrastao u zgodnog mladića i to ću kad pođem kući poneti kao utisak - dobro je, bolje je, mora biti još bolje.
NN: Možete li sa zaista ogromnim iskustvom u pozorištu približiti mlađima makar i dio te čarobne formule dugog i iznad svega upješnog trajanja?
STUPICA: To je samo ono što imaš u sebi. Time traješ. To su ti fitilji koje pališ i koje trošiš. A potrošiš ih u zavisnosti od toga koliko su jaki. Ponekad to bude pre nego što želiš, nekada traje dugo i omogući ti da i drugima nešto preneseš i naučiš ih nečemu dobrom i lepom. Valjda sam i ja od tog dobrog i lepog prenela ponešto.
NN: Gospođa Mani Gotovac je govoreći o Vama u Brčkom, kazala je da ste joj pomogli ta otkrije tajnu ženske uloge kroz likove koje ste tumačili u uspješnoj pozorišnoj i filmskoj karijeri. Koliko je Vama pozorište otkrivalo tu tajnu?
STUPICA: Nisam ja bila svesna toga o čemu Mani govori kada su u pitanju žene na sceni i likovi koje sam tumačila, jer to se ne može naučiti. To je bilo urođeno u meni. Nikad nisam ni verovala da se to može naučiti. To imate, ili nemate. Pozorište me je povuklo jer sam ga obožavala. Pomoglo mi je verovatno celo, takvo kakvo jeste, sa svojim tajnama i bez njih. Ja ih nisam bila svesna na početku, nisam ih ni razumela. Bila sam jedno derle, nedoškolovano, nikakvo, ali kada sam došla u pozorište znala sam da je to moja "zemlja iz snova". Bez obzira na sve otpore u porodici i koliko se moja majka sekirala i bila očajna što joj dete ne završava školu kako treba i dolikuje već često beži sa časova, ponekad samo da bi posmatralo svet oko sebe. Volela sam, znate, da stanem na ulicu, posmatram prolaznike i zaključujem kako im je, da li su srećni ili tužni, kakvog su karaktera, i tako. Mene je život uvek interesovao. Interesovala me svaka bubica koja gmiže u parku i na listu drveta, imala sam za nju oko i potrebu da je pratim. Možda je tu dio tajne. Kasnije, rastući i radeći, sam posao te nauči mnogo čemu. A ja sam svoj obožavala.
NN: Sjećate li se svog prvog nastupa i da li je s njim počela ta magična ljubav za pozorište o kojoj govorite?
STUPICA: Da, sećam se. Bila je neka Nova godina, a ja sam bila u grupi statista na pozornici. Zadatak nam je bio da dignemo te čaše i kucnemo se, čestitamo. Meni je taj nastup donio neopisivu radost. To kucanje za sve ljude, za mene i tu Novu godinu smatram svojim početkom i prvim velikim uspehom.
NN: Da li je to što ističete da volite život i njegovo pulsiranje do najsitnije bubice, vodilo u pozorište sa željom da se i odatle osluškuje njegovo pulsiranje?
STUPICA: Ja volim život, takav kakav jeste. Sa svim njegovim surovostima i mračnim stranama, sa božanstvenim čudesima. Provezla sam se i kroz mrak njegov i kroz svetlost njegovu, i eto, dogurala do duboke starosti.
A trebalo je i svakome treba, puno snage, humora i ljubavi da se sve te godine i potroše. Posebno u posljednje vreme, jer nam je planeta bolesna, a i mi s njom. Ali, nije nam prvi put da bolujemo. Uvek smo izgurali, izguraćemo i ovo: neka su samo deca na broju i - pamet u glavi.
Biografija
Mira Stupica je filmska, pozorišna i TV glumica, rođena je u Gnjilanu 17. avgusta 1923. Supruga je Bojana Stupice, a sestra glumca Bore Todorovića. Već kao učenica beogradske Trgovačke akademije glumi u školskim predstavama.
Najvažniju ulogu u njenoj karijeri ima stupanje u Jugoslovensko dramsko pozorište i susret sa Bojanom Stupicom, koji ima presudan uticaj na sazrijevanje njenog glumačkog talenta. Tokom duge karijere ostvarila je brojne antologijske uloge, posebno u djelima Šoa, Brehta, Držića, Marinkovića, Pirandela i Kohouta, što joj je donijelo brojne nagrade i priznanja (među ostalim i Sedmojulsku nagradu SR Srbije). Ostaće zapažena njena maestralna gluma u "Gospođi ministarki" Branislava Nušića. Igrala je brojne glavne uloge i u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Filmsku karijeru je započela u filmu "Bakonja fra Brne" (1951) F. Hanžekovića. Glavne likove glumila je i u filmovima "Jara gospodara" (1953), "U mreži" (1956) B. Stupice, "Bila sam jača" (1953) G. Gavrina, "Stojan Mutikaša" (1954) F. Hanžekovića, "Delije" (1968) M. Popovića, "Krvava bajka" (1969) T. Jankovića, "Doručak sa đavolom" (1971) M. Antića i "Kako umreti" (1972) M. Stamenkovića. Niz uloga odigrala je i na televiziji, gdje je posebno zapažena kao Kika Bibić u TV seriji "Bukvar". Dobila je nagradu "Dobričin prsten" 1981. godine.
Filmografija
- 1951 - "Bakonja fra Brne"
- 1953 - "Bila sam jača"
- 1953 - "Jara gospoda (Skorojevići)" - kao Ančka
- 1954 - "Stojan Mutikaša"
- 1955 - "Hanka"
- 1956 - "U mreži"
- 1957 - "Mali čovek"
- 1960 - "Dan četrnaesti"
- 1964 - "Muški izlet"
- 1964 - "Narodni poslanik"
- 1966 - "Pre rata" - kao Sarka
- 1966 - "Roj"
- 1967 - "Palma među palmama"
- 1968 - "Delije"
- 1968 - "Sunce tuđeg neba"
- 1969 - "Krvava bajka"
- 1969 - "Neka daleka svjetlost"
- 1971 - "Doručak sa đavolom"
- 1972 - "Kako umreti"
- 1972 - "Zvezde su oči ratnika"
- 1973 - "Samrtno proleće"
- 1982 - "Sablazan" - kao Miloševa majka