Novi film Borisa Mitića "Slatko od Ništa" (In Praise of Nothing) biće danas premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Lokarnu, a Mitić kaže da je "Ništa ključan dio naše stvarnosti, veoma legitimna, važna, aktuelna i potrebna tema za dokumentarni film".
Iza naziva "Slatko od Ništa" se, prema autorovim riječima, krije dvostruka provokacija.
"S jedne strane se radi o filmu o Ništa, a s druge da to Ništa može biti slatko, a ne gorko, kako ga obično dojmimo", rekao je Mitić Tanjugu.
"Naslov originala filma je ''In Praise of Nothing'', što bi se direktnije prevelo kao ''Pohvala Ničega'', po uzoru na 500 godina staru ''Pohvalu ludosti'' od Erazma Roterdamskog, sa kojom ima mnogo sličnosti, ali nekako je ''Slatko od Ništa'' zvučalo domaćinskije i narodskije, pogotovo sa tom namjernom gramatičkom greškom", dodao je on.
Mitić je rekao da je sve krenulo kao dosjetka i kao sarkastični komentar na stanje u društvu i u svijetu filma.
"Svaka zamisao Ničega, a kamoli umetnička materijalizacija istog, neizbežno svodi Ništa na jednu ličnu interpretaciju. To Ništa sam u tom smislu ja, Ništa je i svaki gledalac u publici, a Ništa je možda i ''sam svoj čovek'', kojeg treba pustiti da ''živi'' i prihvatiti ga onakav kakav je", istakao je Mitić.
Kaže da mu je najfascinantnija univerzalna aklamacija koju je doživio gdje god bi i kome god bi pomenuo čime se bavi i o čemu snima film.
"Svaki taksista, svaka bakica, svaki čoban u Škotskoj, svaki ulični blejac u Luizijani - svi bi prepoznali i zdušno podržali ovu temu", rekao je dokumentarista poznat po filmovima "Pretty Dyana" i "Doviđenja, kako ste".
Zanimljivo je i kako su reagovali snimatelji filma.
"Ja sam prozvao desetine kolega iz celog sveta, od megazvezda do svojih studenata, da snime Ništa, na dokumentaran način. U početku su imali potpuno odrešene ruke, kasnije sam im davao konkretnija upustva, ali kadrovi koje su slali su bili apsolutno kompatibilni, bez obzira na njihovo raznoliko životno, obrazovno, kulturološko, tehničko ili estetsko ''poreklo''", primijetio je Mitić, istakavši da je "Ništa istovremeno i veoma lično i apsolutno univerzalno iskustvo, što ga čini toliko dramaturški zanimiljivim".
Mitić je u početku odlučio da Ništa personifikuje i predstavi ga kao fiktivnog lika koji imati potrebu da nam se obrati.
"Ja koristim Ništa kao novi ugao gledanja na dobre stare probleme i specifičnu prizmu komentarisanja istih i tu je osnovni kvalitet filma. Ništa se na početku filma oseća neshvaćeno, beži od kuće i dolazi kod nas da vidi da li je ovde možda bolje. Na kraju filma Ništa samo sebe ocenjuje kao baroknog minimalistu, nežnog sadistu, aproksimativnog perfekcionistu i ciničnog optimistu", rekao je autor.
On ističe da ima poruku, napravio bi grafit i da će uvijek biti protivrječnosti i otvorenih mogućnosti što bi valjalo prihvatiti sa jednom dozom zabave, poniznosti i skromnosti, koje kad se prihvate, djeluju same po sebi umirujuće i optimistično.
Mitić kaže da je film mogao da završi sa bilo kojom količinom sredstava, ali na kraju su se ipak sve karte otvorile pa su film podržali i "domaći i komšijski i zapadni i evropski i televizijski i umjetnički fondovi".
HBO evropska nagrada za najbolji dokumentarni film u nastojanju došla je kao usputna potvrda intrigantnosti i zanimljivosti projekta, a na pitanje da li se tokom procesa rada na filmu nešto promijenilo u društvu što je uticalo da samu ideju projekta, Mitić kaže: "Jedino se sjahao Obama, a uzjahao Tramp".
"Društvo je i dalje vrlo naopako u svakom pogledu, ne samo domaćem nego i globalnom. Svuda frustracije, stres i licemerje, osim, možda, kada se Ništa malo bolje prihvati, makar na ličnom planu. Zato Ništa nikoga ne štedi u filmu, ali to ipak radi s jednom dostojevskijanskom simpatijom za ljudske slabosti, na koje ni samo ne ostaje imuno", rekao je Mitić.
Muziku za film su komponovali kultni engleski dekadentno-melanholični kabare trio "Tiger Lillies" i francusko-katalonski multi-instrumetalista Paskal Komelad, koji je radio muziku i za Mitićevo prethodno ostvarenje "Doviđenja, kako ste?", dok je za naraciju bio zadužen Igi Pop.
"Naracija Igi Popa je oličenje same ideje filma - da je sve moguće, pa i da Igi nadživi sve svoje kolege, pa i da da svoj glas za jedan daleki srpski dokumentarac o Ništa", ističe autor.
"Ja sam sebe uvek ložio, da bi zadržao taj energetski momentum, da ću imati nekog ludog naratora u filmu, jer ko bi odbio da glumi Ništa? Čak sam razmatrao da ću startovati Džeka Nikolsona, preko Vlade Divca, obzirom da Džek ne propušta nijednu utakmicu LA Lakers-a, ali Džek je malo posenilio i ne prihvata dalje uloge, a Igi Pop je sjajno ostario i telom i duhom i glasom", ispričao je Mitić i dodao da je Igi Pop pristao nakon nekoliko efektnih dopisa.
Nakon premijere u Lokarnu, slijedi Sarajevo film festival, zatim drugi festivali, arthaus bioskopske projekcije, pojedinacne VOD prodaje preko interneta, 10 TV prikazivanja u Evropi, americka premijera i Mitić se nada, prodaja nekom od njihovih SVOD kanala.
"Jedino što usporava distribuciju filma su prevodi, jer nam se Ništa obraća sve vreme u stihu. Napravio sam francusku verziju koja se takođe rimuje od početka do kraja, a sada žurim da usred ovog ludila sa premijerom u Lokarnu napravim za Sarajevo i srpski titl koji bi se takođe u celosti rimovao. Što se prikazivanja u Srbiji tiče, voleo bih da nađem vremena da organizujem malo kompleksnije projekcije, u smislu lokacija i pratećih sadržaja", rekao je Mitić.
On je naglasio da je film univerzalno intrigantna dosjetka već u samom startu, koja se "krvavim radom i uspješnom stilizacijom ispostavila kao opravdana" i to ljudi, kako je primijetio, veoma cijene, tim prije što će "iz retko kog filma dobiti ovoliko drugačijeg iskustva i ideja".
"Glavna reakcija je ''daj pusti opet ispočetka'', što je najlepši kompliment, tim pre što ga i ja svaki put pogledam od početka do kraja i uvek me provoza na drugačiji način", istakao je Mitić.