Prošlo je skoro mjesec dana od završetka SFF-a, tako je sa kvalitetnim filmovima u bioskopu završeno i vraćam se ustaljenom repertoaru različitih franšiza, splačina i nekvalitetnih naslova.
Možda poneki zablijesne, ali to je zaista rijetkost. Još kada se tome doda renoviranje bioskopa u Banjaluci i pola mjeseca bez ugođaja gledanja filma u mraku dvorane, filmofil je na velikoj patnji.
S teškom mukom sam se odlučio da odem pogledati treći nastavak Mumije, koji je i definitvno najlošiji do sada.
Da je na kino-repertoaru bio neki drugi film koji nisam gledao, ovo bih definitvno preskočio. Za razliku od prethodnih ostvarenja, koja su imala neku koncipiranu radnju (prvenstveno se to odnosi na prvi dio), ovaj je isključivo zasnovan na specijalnim efektima.
Ponovo Brendan Frejzer u glavnoj ulozi i Maria Belo (pametna Rejčel Vajsz je odustala od glume u ovom nastavku) su "blistali" u gluposti napisanog scenarija i dodali neki šarm, ako se to uopšte moglo naći.
Od Džet Lija se moglo očekivati da iskoristi svoje majstorstvo borilačkih vještina i to vješto ukomponuje u koreografiju borbi, ali se to nije desilo.
Da li je za to krivac režiser Rob Koen ili producent, to nije bitno, jer je urađen posao u kojem nema nimalo pameti, nimalo humora, zanatski vrlo loše urađen, ali zato sa mnoštvom CGI-ja i svakakvih čudovišta koja su ispadala iz svakog kadra.
O već spomenutom scenariju u kojem se jedva naziru prosto proširene rečenice ne treba trošiti riječi.
Definitivno i djeci kojoj su efekti na početku bili zanimljivi, nakon pola sata su postali dosadni i prenapadni, tako da je nekoliko ljudi s kojima sam dijelio salu jedva čekalo da film završi.
Mislio sam da poslije filma "10.000 BC" dugo neću vidjeti lošiji, ali nažalost, pogriješio sam!