Poznati bosanskohercegovački glumac Senad Bašić ovih dana intenzivno radi na nastavku sve popularnijeg serijala "Lud, zbunjen, normalan", koji se emituje na Federalnoj televiziji i hrvatskoj Novoj TV.
Iako je poznat po brojnim ulogama u domaćim filmovima i teatarskim predstavama, zahvaljujući ulozi Faruka u seriji "Lud, zbunjen, normalan", Bašić postaje sve popularniji kod mnogobrojne publike. Kaže da mu odgovora uloga Faruka i da sa njim dijeli mnoge sličnosti. Priznaje da nije očekivao ovako velik uspjeh serijala.
NN: Kako ste doživjeli uspjeh serije "Lud, zbunjen, normalan?
BAŠIĆ: Nismo očekivali baš ovoliki uspjeh serije, ali s obzirom da smo radili najbolje što smo znali nekako smo imali osjećaj da će to biti gledano. Mislim da je i hrvatska Nova TV pridonijela uspjehu serije, jer je serija dobila novu publiku u susjednoj državi. Uspjehu serije doprinijela je kompletna ekipa; priča, režija, produkcija i glumci. Priče su same po sebi bosanske, zanimljive su i to se narodu svidjelo.
NN: Da li Vam je teško glumiti Faruka?
BAŠIĆ: Zadovoljan sam ulogom i u principu ja i jesam kao Faruk tako da ga i ne moram puno glumiti. Ja sam takođe bio roker, slušao sam bendove poput "Pink Floyda" i "Led Zeppelina". Moja ekipa je to zvala progresivna muzika. Ja pripadam generaciji iz kultnog kluba "Kaktus". Tu se puštao neki disko i mi smo tu dolazili zbog zadnjih 15 minuta kada se puštala naša muzika.
NN: Faruku baš ne polazi za rukom da dođe do novca zbog svojih principa. Imate li poslovni savjet za njega?
BAŠIĆ: Morao bih da se okrene malo narodnjacima ako misli da zaradi pare. Međutim, Faruk je beskompromisni roker koji ne izdaje svoje principe. Radi samo ono što hoće.
NN: Kako izgleda saradnja sa Mustafom Nadarevićem u "Lud, zbunjen, normalan"?
BAŠIĆ: Saradnja sa Mustafom je predivna. Radili smo zajedno u filmovima "Kod amidže Idriza" i "Nafaka". Osjećam se kao da sam mu rod. U filmu "Kod amidže Idriza" sam igrao njegovog nećaka, a sada igram sina. Postajem mu sve bliži i bliži po krvnom srodstvu.
NN: Da li ste još negdje angažovani osim u serijalu "Lud, zbunjen, normalan"?
BAŠIĆ: Glumim u novom filmu "Turneja" Gorana Markovića čija bi premijera trebala da se desi u avgustu ove godine. Nosim divna iskustva sa snimanja ovog filma. Radi se o jednoj jako zanimljivoj antiratnoj priči. Nedavno sam išao i u Berlin na kasting za jedan film i sad očekujem rezultate.
NN: Šta je zahtjevnije za glumca, film ili pozorište?
BAŠIĆ: Kao glumac se bolje osjećam u pozorištu, jer tu je čovjek sa čovjekom. Na filmu ide prvo tehnika pa čovjek. Teatar ima svoju težinu. To je druga kuća glumačka.
NN: Kakve uloge Vam više odgovaraju?
BAŠIĆ: U principu negativni karakteri su vrlo zanimljivi za igrati, ali volim igrati i druge karaktere. Svaka uloga je izazovna.
NN: Glumili ste i u nekoliko stranih filmova. Kakva iskustva nosite iz Evrope?
BAŠIĆ: Rad na filmu se ne razlikuje puno kao kod nas, to je tu negdje. Radimo potpuno identično i u regiji kao što se radi i u Evropi. Sada su informacije dostupne i ako se nešto prije razlikovalo sad je sve isto, i tehnika i način rada. Jedina je razlika što tamo glumci mogu postati i zvijezde jer su to velike nacije. Imaju velike pare i velike zvijezde.
NN: Koliko uspijevate da svoje iskustvo kao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu prenesete na mlade glumce?
BAŠIĆ: Ja se trudim da prilikom predavanja napravim atmosferu u kojoj studenti mogu da rade na sebi što bolje. Prenosim onoliko koliko je to moguće. Ipak se iskustvo mora steći. Studenti imaju entuzijazam. Danas su studenti glume jedna nova generacija koja mnogo zrelije promišlja život nego što smo mi to radili.
NN: Koliko je posao glumca stresan?
BAŠIĆ: Glumački posao je jako stresan i zato dobra priprema spasava. Volim reći da je glumac kao mašina. Sve radi svojom psihom i svojim fizikusom i on se troši. Glumac prelazi kilometre i kilometre na sceni i troši se.
NN: Kako se Vi oslobađate tog stresa?
BAŠIĆ: Ja sam šetač. Moja ruta je do Kozije ćuprije. Volim da šetam i to solo. I kad sam u nekom drugom gradu volim da ga prohodam. To me opušta.