Film i serije

Pratite nas na Google news

Nadarević: Nisam samo ubica, nego znam i nasmijavati ljude

Nadarević: Nisam samo ubica, nego znam i nasmijavati ljude
Foto: Arhiva | Nadarević: Nisam samo ubica, nego znam i nasmijavati ljude
N.N.

Poznati bh. glumac Mustafa Nadarević preminuo je danas u 77 godini nakon duge borbe sa teškom bolešću.

Na društvenim mrežama se mnogi opraštaju od njega, a mi ćemo se prisjetiti intervjua koji je Nadarević dao "Nezavisnim novinama" 2008. godine.


Jedan od najpoznatijih glumaca koji je obilježio jugoslovenski film, ali i danas uvjerljivo tumači različite likove u hrvatskim i bh. filmovima, serijama i pozorišnim predstavama, Mustafa Nadarević, bio je na Danima filma "Mostar 2008" da primi nagradu za životno djelo.

Starija publika će ga se sjetiti iz filmova "Gospoda Glembajevi", po romanu Miroslava Krleže, ili po ulozi u posljednjem ratnom filmu SFRJ, "Gluvi barut" Bahrudina - Bate Čengića, u kojem igra Španca.

Za razliku od starijih ljubitelja filma, mlađi će ga pamtiti po ulozi u filmu "Kod amidže Idriza" Pjera Žalice ili megapopularnoj seriji "Lud, zbunjen, normalan", a upravo je završio ili završava nekoliko novih projekata, među kojima i film Đorđa Balaševića "Kao rani mraz".

NN: Rođeni ste u Banjaluci! Da li danas imate ikakve veze sa ovim gradom otkada ste otišli u Hrvatsku?

NADAREVIĆ: Došao bih u grad u kojem sam rođen, međutim, kako je 1943. godine, kada sam rođen, Banjaluka bila bombardirana, onda su moji pobjegli u Zagreb od rata. Moj otac i majka su isto bili došljaci u Banjaluci, i dido i baka, onda smo tamo živjeli, pa otišli u Zagreb. Tako sam ja živio u Zagrebu, pa u Bosanskom Novom kratko vrijeme, jedno osam godina, onda u Rijeci, zatim ponovo u Zagrebu i u Banjaluku sam išao samo kada su me oslobodili vojske, kada sam imao čir na dvanaestercu. To je moja vezanost za Banjaluku.

NN: Publika Vas pamti po mnogim kvalitetnim ulogama. Taj niz je veoma dugačak. Zbog čega ste sada u poznim godinama odlučili da glumite u sitcom serijama i reklamama?

NADAREVIĆ: Prije svega, izabrao sam divan tekst Feđe Isovića i svidila mi se uloga Izeta, a širokoj publici sam htio pokazati nešto što oni ne znaju; šta ja radim u HNK i u Zagrebu, da nisam samo ubojica na filmu i da mene neko ubija, nego da imam neke mogućnosti da igram komedije. Da narod to vidi, a s druge strane, kada radim ovu seriju, a to je već druga godina, moram sve poslove otkazati i radim samo ovo, ne stignem drugo. Kako ni FTV ni NOVA TV, a ni producenti ne pomažu onoliko koliko bi trebali s obzirom na minutažu, oni pribjegavaju reklamama kako bi zatvorili financijsku konstrukciju, a s druge strane i ja snimam reklame po prvi puta u životu da zaradim neke pare. Vidim Klunija koji reklamira kafu, pa auto, sve velike glumce koji dobijaju 20 miliona dolara po filmu, a idu reklamirati, zašto ne bi jadni Mile dobio koji dinar više da mu se bar isplati kada radi ovaj posao.

NN: Glumili ste u zadnjem ratnom filmu SFRJ, "Gluvi barut, i u prvom bh. filmu nakon rata, "Savršeni krug"! Šta se dešavalo između toga?

NADAREVIĆ: Između je bila jedna tzv. gluhoća. Bilo je to ludilo, baš sam 1990. završio "Gluvi barut", a 1996. sam počeo raditi "Savršeni krug". To je bilo jedno opće ludilo, koje, nažalost, nadam se da se neće među nama ponoviti. Zatvorio sam se u sebe to vrijeme, tih šest godina igrao sam u teatru neke predstave, da pobjegnem od ludila koje je bilo, bilo me je sramota samog mene, da sam dio tih ljudi koji rade te strahote sa svih strana.

NN: Glumite u novom filmu Đorđa Balaševića "Kao rani mraz". Kako je došlo do te saradnje?

NADAREVIĆ: Đorđe je za mene veliki kantautor i čovjek je htio snimiti svoj film za koji nema velikih ambicija. To su ambicije u njemu samo da pokaže koliko ima ljubavi, a iz toga može izaći lijep film. Ima puno mladih glumaca, a bio je i Rade Šerbedžija. Ja igram jednog trgovca berebeša koji se brine oko svog nećaka. Kada me je Đorđe zamolio išao sam do Kanjiže u Vojvodini da napravimo taj posao i na neki način da mu se revanširam, jer je napisao muziku meni i poklonio je teatru u Puli za "Kapetana Džona Piplfoksa" Duška Radovića, gdje sam ja igrao. Tako da je ovo na neki način revanš i podrška Đoletu, jer je on zaslužio i više od tog jednog filma u svom stvaralaštvu.

NN: Kako se osjećate nakon ove nagrade, koja Vam nije ni prva, a vjerovatno ni posljednja?

NADAREVIĆ: Nagrada kao nagrada nije nama glumcima toliko važna, najbolja je ona koja dolazi od publike. Znam da ima glumaca koji su možda prije mene trebalo da dobiju ove nagrade, neki, nažalost, nisu doživjeli, jer je glumački kruh težak, a neki su živi i molim ih da ne budu ljubomorni doći će red i na njih. Prvo mi stariji, pa onda mlađi. Zahvaljujem ljudima koji su se sjetili Milene i mene.


(Originalni intervju možete pročitati ovdje)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije