Režiser poznat po hororu "Krvava romansa" i rimejku horora "Brda imaju oči", Aleksandre Aha, snimio je još jedan rimejk pod nazivom "Pirana", a ovaj put je riječ o morskim krvoločnim stvorenjima koja proždiru sve što kroči među njih.
Za razliku od izvornog djela iz 1978, kojeg je režirao Džo Dante, a koji je u svojim nastavcima uvukao u svijet filmske umjetnosti Džejmsa Kamerona, novi film je snimljen u 3D tehnici. Kad sam već spomenuo tehnologiju, moram reći da je ona u ovom filmu mnogo lošija nego kod "Avatara" i sličnih filmova, jer uopšte ne "uvlači" gledaoca u radnju.
Aha je uradio najlošiji film do sada, koji nije ni tipičan film strave i užasa, gdje su male ribice pretvorene u čudovišta. Naravno, ovdje ne nedostaju hektolitri prolivene krvi, ali je tu još i mnoštvo golotinje, pa čak i humorističkih krvavih scena. Nakon prvih žrtava, pijanih momaka i cura na jezeru Viktorija, šerif, kojeg igra Elizabet Šu, i njen sin postaju glavni likovi u filmu. Međutim, oni kao i svi ostali likovi su bez bilo kakvih ljudskih osobina, prošlosti i budućnosti, koji su samo smješteni u trenutak kada pirane napadaju, da bi većina njih postali riblja hrana. Likovi koji su se uklopili u tu sliku, ali su ipak zanimljiviji, su Ričard Drajfus, kojem je režiser odao priznanje ulogom koju je odigrao u "Raljama", kao i Keli Bruk kao seksepilna zavodnica, koja će svakom muškom gledaocu izmamiti uzdah.
Ovaj film nije napravljen da bi ponudio dobar scenario, karakterne glumce i "duboku misao", već čistu zabavu koja svoju suštinu uzima iz eksploatacionih i treš horor filmova. Aha je uradio nešto slično onome što je Robert Rodrigez uradio s "Mačetom", kada je napravio omaž eksploataciji i to na sličan način, ali, ipak, bez toliko zanimljive i slojevite priče i interesantnih likova. Kada bi ovaj film trebalo da bude negdje svrstan, onda bi bilo najbolje među najlošijim snimljenim filmovima. Nakon gledanja ovog filma malo ko će se usuditi da uđe u neku rijeku ili jezero na nepoznatom području.