Prvi film Namika Kabila, "Čuvari noći", trenutno je na repertoaru kina u Bosni i Hercegovini. Kabil, koji je filmsku režiju studirao u Sjedinjenim Američkim Državama, tvrdi da je zadovoljan reakcijama publike u BiH na njegov prvi film, ali ističe i da je potrebno "odgajati" publiku za filmove koji nisu komercijalni.
U razgovoru za "Nezavisne" Kabil, odnedavno urednik dokumentarnog programa Federalne televizije, govori i o problemu nepostojanja kina u BiH, te o dokumentarnim filmovima.
NN: Jeste li zadovoljni kako je publika u BiH prihvatila Vaš prvi film "Čuvari noći"?
KABIL: Imali smo malu tremu. S nestrpljenjem sam očekivao tu nacionalnu, bosansku premijeru, vjerovatno zato što je u augustu prošle godine film bio gotov. Dosta ljudi je u međuvremenu vidjelo film tako da smo imali već nekakav utisak kako ga ljudi primaju. Međutim, to su bili ljudi koji su malo više stručni, pa je postojala trema kako će obični čovjek, koji je najbitnija publika, prihvatiti ili ne prihvatit film. Reakcije su jako dobre. Film sada putuje po BiH tako da smo zadovoljni. Mislim da će nam otvoriti puteve i za neke druge projekte. Idemo sa "Čuvarima noći" i u Beograd na tamošnji FEST i radujemo se i tome da dođemo do ljudi u regionu.
NN: Stiče se dojam da publika previše očekuje od bh. filmaša i da film nije vrijedan spomena ako ne dobije "Oskara" ili barem "Zlatnog medvjeda"?
KABIL: Ima ta neka nagradocentriča atmosfera kod nas koja se uspostavila od 2001. godine pa naovamo. Ljudi gledaju filmove širom svijeta, a malo tih filmova su neke autorske kreacije i filmovi sa autorskim izrazom. Većinom se gledaju zabavni filmovi.
Kod nas postoji ta neka disproporcija. Ljudi s nestrpljenjem očekuju domaći film, a kad se pojavi žale se da nije zabavan. Možda je malo elitistički stav, ali mislim da treba kritična masa da bi dobio publiku za ovakve filmove.
NN: Kako govoriti o kritičnoj masi gledalaca kada trenutno u Sarajevu postoje samo dvije kino-dvorane u kojima se prikazuju filmovi, a van Sarajeva situacija je još gora?
KABIL: Kina su se negdje pogubila u tranziciji. Postoji Sarajevo film festival, postoji kino "Miting point" koji prikazuje i alternativne filmove i to je to. Kino i kino-distrtibucija su skupe stvari. Mostar nema kina, Zenica nema kina.
Kod nas puno ljudi priča o tranziciji, a suštinski kad im kažeš da je i to tranzicija oni kažu "dobro tranzicija, ali što nema kina". Suštinski je upravo to što nema kina ta tranzicija. To su praktični, konkretni primjeri naše izgubljenosti u tranziciji. Neću reći da je to normalno i prihvatljivo stanje, ali i razumijem što se to desilo. Naravno da treba raditi da stvari budu promijenjene. Nisam siguran koliko svi lično ulažemo napora. Ljudi će konstatovati da nema kina, ali bi im, u moru svih naših problema koje imamo bilo vjerovatno opskurno i bizarno da pišu peticiju da budu otvorena kina, a pri tom nisu sigurni hoće li moći platiti račune za taj mjesec.
NN: Je li u takvoj situaciji iluzorno očekivati od bh. građana da idu u kino, a od filmadžija da snimaju dobre filmove?
KABIL: Treba ići ka rješavanju tih problema jedan po jedan. U Sarajevo će uskoro biti otvoreno kino "Kriterion" u bivšem kinu "Tesla", koji će biti neprofitabilnog karaktera i to će biti prilika da se pogledaju neki drugi ozbiljniji neprofitabilni filmovi. U novom kinu "Dubrovnik" imaćemo pet sala koje će biti dosta tehnički unaprijeđene tako da ćemo imati bolju situaciju i za blokbastere.
NN: Je li moguće privući gledaoce u kino ne baš pretjerano atraktivnim pričama poput "Kod amidže Idriza" ili "Čuvari noći"?
KABIL: Ne bih reko da nisu atraktivni već su to filmovi drugačijih senzibiliteta. Pokazalo se da je moguće. Treba odgajati publiku i na neki način je stvarati. Sarajevo film festival je jedan od dobrih poligona gdje se stavra publika za drugačije filmove, ali SFF traje samo dvije sedmice. Šta je sa gradovima gdje nema festivala. Nije BiH Sarajevo. Ima puno gradova gdje nema uopšte kina. Situacije je zatamnjena, ali kad ljudi hoće da dođu do takvih filmova oni i mogu doći raznim kanalima.
NN: Bili ste dugo u Americi gdje ste studirali film, zašto ste se vratili?
KABIL: Sve su priče individualna perspektiva. Niti ja svoju priču mogu primijeniti na nečiju drugu, niti nečija može biti aplicirana na moj život. Vratio sam se da bih se mogao baviti senzibilitetima u filmu kojima se nisam mogao baviti tamo jer je to neprofitabilni izraz ili ne previše komercijalni filmski izraz. Vratio sam se ovdje zato što imam uslove i mogu da realizujem stvari koje mogu da ostvarim, što ne znači da jednog dana neću raditi filmove u Americi.
NN: Već drugi put ste pozvani na festival dokumentarnog filma u Zagrebu?
KABIL: Peti "Zagreb Dox" je jedan od prestižnijih festivala u regionu fokusiran na dokumentarni film. Na tom festivalu nema nikakvih glamuroznih dešavanja, nema pozerstva, crvenih tepiha. Samo se filmovi gledaju. Prošle godine sam sa filmom "Informativni razgovor" dobio pomen "Amnesti internešnela. Ove godine kratki dvadesetominutni film "Vjernici" biće najvjerovatnije u regionalnoj konkurenciji. Za dokumentarni film najjača distribucijska alternativa je festivalsko prikazivanje. Odete na nekoliko festivala i ljudi imaju priliku da vide taj film.
NN: Odnedavno ste i urednik dramskog programa FTV i imaćete priliku da na dokumentarnom filmu radite iz drugačije perspektive. Šta ćete uraditi kao urednik dokumentarnog filma na FTV?
KABIL: Kapacitetima i tehnički smo ograničeni, ali se borimo. Ljudi su ovdje vrijedni i već su se dokazali svojim radovima u dokumentarnom programu FTV. Idemo ka tome da zajednički pokušamo omogućiti bolje uslove za pravljenje filmova. Postoji tradicija dokumentarnog filma na ovoj televiziji tako da vjerujem u neke pomake i poboljšanja da bi ljudi mogli raditi bolje nego što su do sada radili.
NN: Je li ovaj žanr malo zanemaren i odnosu na igrani film?
KABIL: Dokumentarni nikad ne može biti konkurencija igranom filmu. Nikad neće dokumentarni film ići u udarni termin. Dokumentarni film nije popunjivač programa. On ima obrazovnu, informativnu i dokumentarističku dimenziju i nije zanemaren. Zadovoljan sam tretmanom dokumentarnog filma na TV, ali se borimo da bude još bolji.
NN: Vi ste filmadžija u pravom smislu riječi. Pišete scenarije, snimate, gledate filmove, a sada ste i urednik na FTV. Šta od ovoga najviše volite raditi?
KABIL: Meni je cijeli proces pravljenja filma interesantan. Neću reći da je svaki proces podjednako zanimljiv, ali je teško vagati i praviti komparaciju. Kad čovjek piše scenarij onda iz have, iz zraka, nadođe na nešto i to ima svoju čar. To je kao sađenje sjemena u zemlju i kasnije vidite hoće li proklijati.
Sama priprema je također interesantna zato što čoovjek počne praktično sa ekipom da testira svoju ideju. Vjerovatno je samo snimanje i montaža najzanimljiviji dio u procesu stvaranja filma. Na snimanju ima posebna energija, a na montaži se sve to ponovo sklapa i rekonstruiše.