Voli da putuje, posebno u zemlje trećeg svijeta. Uvijek je nasmijana, a ni pjevanje joj nije strano. Ipak, na prvom mjestu joj je gluma, a publika ponovo može da je vidi u novom filmu Srđana Dragojevića "Parada".
Njeno ime je Nataša Marković. Rođena je Šumadijka, ali živi i radi u Beogradu. Dvadesetosmogodišnja glumica nikada ne miruje, ali zarad glume se nikada ne bi odrekla putovanja.
Za "Nezavisne" govori o filmu "Parada" i ulozi lezbijke koju igra, te o prilikama za ostvarenje mladog glumca u Srbiji.
NN: "Parada" je prvenstveno ljubavni film, iako u prvom planu ima gej populaciju i odnos prema njima. Kako Vi gledate na to?
MARKOVIĆ: Ovaj film jeste priča o ljubavi, koja povezuje grupe koje su nespojive. Srđan voli da u film stavi dve grupacije koje su naizgled nespojive, iz raznih motiva ih spoji i napravi da te različitosti pristanu jedna uz drugu i to onda stvori efekat komedije. Posle gledanja filma nema komentara koji su polarizovani na jednu ili drugu stranu i nema mesta politizovanju.
NN: U "Paradu" je smještena čitava Jugoslavija, tako da je napravio neko novo bratstvo i jedinstvo. Kako je bilo raditi na filmu?
MARKOVIĆ: Bilo je divno raditi, divna kreativna energija je vladala. Pomislila sam kako su se osećale starije kolege koje su imale tu celu Jugoslaviju i to široko polje gde su stvarali. To je jedan veliki kvalitet filma i drago mi je i zbog toga. Upoznala sam divne kolege i bio je naporan rad i svi su bili koncentrisani da naprave najbolje i svi su bili kreativni ne samo za svoje likove, nego i za druge. Kada sam gledala film, primetila sam da se to i vidi. Jako retko se dese ekipe gde ljudi rade za proizvod. Toliko smo se voleli da je priča o ljubavi morala da izađe i na filmu.
NN: Vaša uloga u filmu, iako sporedna, nekako je distancirana i sama. Na kraju se rodila ljubav između Vašeg lika i Limunove vjerenice.
MARKOVIĆ: To je više koketiranje. U ovom filmu ništa nije sveto. To što se godinama nazivalo vređanje u kontekstu rata to je ovde kao šala i humor. I moj lik nije lišen toga da koketira sa stvarima, koje se ne mogu nazvati zabranjeno voće, ali na neki način i jestu. Ja nemam para, zapravo, ali smo svi u filmu upućeni jedni na druge. Na kraju se i između kriminalaca i homoseksualaca nađe neka ljubav i spoje se, a to je ta tolerancija. Mi obično imamo odbojan stav prema nečemu o čemu ne znamo ništa, a u stvari kada bismo to nešto upoznali, poput tih ljudi, videli bismo da i sa njima možemo da ostvarimo bolji kontakt nego sa osobama za koje mislimo da su bliži.
NN: Slažeteli se da su u našem društvu bolje prihvaćene gej osobe ženkog pola nego muškog?
MARKOVIĆ: To je zato što je ovaj prostor mačo, kao i celi svet. Trudim se da putujem i da upoznajem druge kulture i Treći svet i shvatila sam da je svagde svet mačo. Ali, to je samo moje mišljenje.
NN: Film je dugo sniman i ekipa je dobijala prijetnje preko Interneta, a sada je vrlo gledan. Zar nije to paradoks?
MARKOVIĆ: Ljude provocira spajanje svetova koji su nespojivi. Ali on to uradi na način da pobedi ljubav. U ljudima budi agresiju i polarizaciju. Film nema veze sa politizacijom, ljudi su imali komentare na trejler, a u suštini film je nešto drugo. Uvek mržnje dovode do tragedija, poruka filma je jednostavno da ljudi treba da se vole.
NN: Zbog čega u filmu nema nijedne scene u kojoj se osobe istog pola ljube ili dodiruju?
MARKOVIĆ: Srđan to ne voli. To su ga već pitali, a on misli da postoji mnogo drugih načina da se ljubav pokaže, a da ne mora to biti eksplicitno.
NN: Volite da putujete, posebno u zemlje trećeg svijeta. Zbog čega se uvijek vraćate u Beograd i gdje vam je bilo najljepše?
MARKOVIĆ: Volim da živim u Beogradu i osećam se da je tu moja kuća. Jako mi je lepo da se vratim, iako volim da putujem, jer je to moja velika pasija. Kada se vratim nazad, onda relativizujem neke stvari. Ne volim izreku "to nema nigde osim ovde", jer su me putovanja naučila baš to da uvek nešto ima negde.
NN: Nema Vas puno u filmu, izuzev u serijama "Ono kao ljubav" ili "Lisice".
MARKOVIĆ: Nakon "Sedam i po", ovo mi je prva filmska uloga. Snimala sam sada još nešto, neke male uloge. Volim snimanje. Produkcija nije velika, jer je film skupa zabava, ali su me uvek pogodile uloge koje su trebalo da me pogode, tako da se ne žalim.
NN: Da li postoji prostor za mlade glumce u Srbiji?
MARKOVIĆ: Mislim da ga sve više ima, za razliku od devedesetih kada ništa nije bilo. Sada ovi žive u srećnije vreme. Mi smo se borili, imali smo grupu "Torpedo" s kojom smo radili predstave za džabe, čak smo uspevali i da putujemo, ali smo našli svoj način da se bavimo umetnošću.
Filmografija
"Parada" (2011)
"Ono kao ljubav", TV serija ( 2010)
"Bela lađa", TV serija (2008/09)
"Sedam i po" (2006)
"Sivi kamion crvene boje" (2004)
"Lisice", TV serija (2002)
"Ringeraja" (2002)
"Nebeska udica" (2000)