Glumac Nenad Jezdić (32), rođeni Valjevčanin, prvu filmsku ulogu imao je u melodrami "Kaži zašto me ostavi", a značajne uloge ostvario je i u filmovima "Kodrod", "Mrtav 'ladan", "Tri palme za dve bitange i ribicu", "Ni na nebu ni na zemlji", "Lajanje na zvezde", kao i u filmovima "Nož", "San zimske noći" i dr.
Kada je teatar u pitanju, najčešće igra na sceni "Ateljea 212", ali je prepoznatljiv po ulozi Bode Tajsona u popularnoj TV seriji "Porodično blago", da bi još veću popularnost stekao u novom serijalu "Crnog Gruje".
Popularnost je, međutim, ovih dana stekao i likom Gojka Marića, iz romantične serije "Ranjeni orao", rađene po motivima istoimenog romana Mirjane Jakovljević Mir Jam, a u režiji Zdravka Šotre. Po mišljenju mnogih, neobičan lik za Nenada Jezdića, jer glumi nesrećno zaljubljenog, oženjenog čovjeka koji se ubija zbog ljubavi.
"U seriji glumim čoveka koji je prvi u životu jedne devojke Anđelke, koja je i glavni lik u 'Ranjenom orlu'. Zbog niza dešavanja odvaja se od nje, ali se sudbinski ponovo sreću i onda nastaju dileme - da li napustiti ženu i porodicu i otići za tom djevojkom koju istinski voli, a koja, opet, kada se on odluči, njega odbija. Ta ljubav je fatalna za njega i on tragično okončava svoj život", kaže Jezdić o ovoj ulozi.
Kaže i da mu je ova ulaga predstavljala svojevrstan izazov.
"Ova tematika stare romantike, starih, iskonskih, lepih vremena, kada se stasavalo u nekim drugim okolnostima, je za sve nas bila pomalo i neki izazov, jer, u pitanju je vreme drugačije od današnjeg, kada su i odnosi između muškaraca i žena, muževa i žena, bili posve drugačiji", objašnjava Nenad Jezdić.
NN: Malo je čudno nakon likova Bode Tajsona i Crnog Gruje da glumite u ovoj romantičnoj seriji.
JEZDIĆ: Nazvao bih celu ovu priču ipak dramom, jer lik koji ja glumim izvršava samoubistvo zbog neotelotvorene ljubavi, ali se i u celoj priči prate stradanja, dileme i patnje glavne junakinje. Ona odbija ponovo ponuđenu ljubav čoveka koga ja glumim i to predstavlja glavnu dramsku potku moga lika. A, što se same uloge tiče, ja sam, ipak, samo glumac. Ovo je moj posao i ja moram da se prilagodim ulozi, tako da i na ovu ulogu gledam kao na svaku drugu, u bilo kojem drugom projektu.
NN: Ipak, svi Vas i danas pamte po ulozi Bode Tajsona.
JEZDIĆ: I na ovo pitanje mogu odgovoriti na način da sam ja ipak samo glumac, a to je, rekao bih, "usud" glumaca da ih vežu za neku ulogu, bila ona prva ili najupečatljivija. Ja sam u nekoj ranijoj dobi možda i ličio na Bodu Tajsona, urbanog, dobrog viteza, delioca pravde. Pa i danas me boli nepravda i suprotstavljam joj se.
NN: U posljednje vrijeme sve je izvjesnije da je uloga Crnog Gruje nešto po čemu će Vas pamtiti u budućnosti...
JEZDIĆ: Mislim da tek dolazi vreme kada će taj film biti tumačen iz pravog ugla. Još smo mi u vremenu kada se izbegava pričati otvoreno i iskreno, stvari nazivati pravim imenom, iako smo mi upravo na tome u Crnom Gruji radili. I u nastavku "Života Grujičić Crni u NOB-u", u kome potomak Crnog Gruje učestvuje u Drugom svetskom ratu, nastavljamo da se kritički osvrćemo na naš mentalitet i ljude koji sebi daju za pravo da se nazivaju velikanima, iako to nije podrugljivost prema istinskim velikanima koji su autentične pojave za poštovanje. Pošto smo mi narod koji ima zakasnelu svest, siguran sam da će i ovaj film tek nakon nekog vremena dobiti pravu dimenziju, kada padnu maske i kada sve što je danas tajno postane javno.
NN: Vi ste čovjek za koga kažu da duboko cijeni i poštuje našu pravoslavnu duhovnost i njene prave vrijednosti.
JEZDIĆ: Ja se u životu držim jedne teorije da se sve deli na polove i to ne samo na severni i južni pol, ne samo na ženski i muški svet, već i na Istok i Zapad, a ja pripadam Istoku. Ja, u svemu tome, imam pravo na svoje intimno osećanje da ipak budem naklonjeniji istočnom polu, ali uz onu filozofiju kojom bi trebalo svi da se rukovodimo da smo zapad istoku i istok zapadu. Naravno, ja ni u kom slučaju ne odbacujem zapadnu civilizaciju, niti mi je ona strana, sa svim svojim kvalitetima. Ipak, više cenim one naše prave i iskonske vrednosti, osećaj za porodicu, za časno, za pošteno, a ako tu šemu budemo pratili, niko nam ništa neće moći, odnosno, neće biti kategorija koje nas unazađuju i koje nas čine oslabljenim.
NN: Da li je to razlog što na Vašem telefonu kao zvono svira ruska himna?
JEZDIĆ: To, u svakom slučaju, nije nešto što je preterano prouzrokovano aktuelnim političkim zbivanjima u našoj zemlji, a kada to kažem, ne mogu da ne dodam i u vašoj zemlji, jer je to za mene sve jedna zemlja. To je nešto što je prosto pobuđivač moje životne i stvaralačke energije. To je nešto što me uzdiže iznad ove dnevne energije i na kraju, ja najviše čitam ruske klasike, slušam rusku muziku, posebno uživam u Čajkovskom i kao klinac sam obožavao ruske revolucionarne pesme. S tim sam odrastao, to volim.
NN: Na kojim projektima trenutno radite?
JEZDIĆ: Radim seriju "Ulica lipa", seriju "Crni Gruja" i vršimo pripreme za nastavak serije "Bela lađa". Posla ima, ne žalim se. Osim toga, predstava "Ateljea 212", "Džepovi puni kamenja", sa kojom sam nedavno nastupao i pred našom srpskom dijasporom u Švedskoj, evoluirala je, nekim prirodnim sledom događaja, u jednu našu malu trupu koja se zove "Familija teatar" i koja radi predstavu "Moleri".
Takođe, moj kolega Nebojša Ilić i ja pripremamo snimanje jedne mini-pilot serije, koja predstavlja našu samostalnu inicijativu i za koju još ne znamo kako će se odvijati, jer ne znamo još ni to da li će neka od televizija za nju biti zainteresovana. Ona svakako razotkriva naše naravi, naše porive, naše sumnje i našu skepsu, ali i mudrost narodnu da se, uprkos svemu, ipak preživi u datim okolnostima u kojima živimo kao narod...