LOS ANĐELES - Od dobitnika koji nekontrolisano grcaju do šokantnih političkih ispada, bizarnih upada i neočekivanih izbora, Oskari imaju sve, a sutrašnja dodjela nagrada Američke akademije za film mogla bi da pruži "svježu" dramu.
Organizatori najveće večeri u Holivudu posivjeli su od nervoze dok se pripremaju za još neočekivanih trenutaka koji bi mogli da razljute TV publiku ili poremete ovu brižljivo isplaniranu ceremoniju.
Kako se televizijska publika dodjele Oskara mjeri u stotinama miliona gledalaca, iskušenje da se ovaj događaj iskoristi kao platforma za političke govorancije pokazalo se prevelikim za pojedine pobjednike.
Uzvici negodovanja prolomili su se Kodak teatrom 2003. kada je režiser Majkl Mur otrovno napao tadašnjeg američkog predsjednika Džordža Buša zbog rata u Iraku.
Mur je, međutim, samo slijedio tradiciju pretvaranja Oskara u podijum za obračun sa političarima. Možda najpoznatiji primjer toga je bio 1973. kada je žena koja se predstavila kao Sačin Malo Pero izašla pred zbunjenu publiku da primi Oskara, koji je Marlon Brando dobio za "Kuma". Malo Pero je iskoristila priliku da protestuje zbog tretmana Indijanaca u filmskoj industriji.
Četiri godine kasnije Vanesa Redgrejv je šokirala prisutne kada se zahvalila Akademiji što je dobila Oskara za "Džuliju" i pored "prijetnji male grupe cionističkih dripaca".
Prezenter Pedi Čajevski kritikovao ju je tada, uz buran aplauz, rekavši: "Smučilo mi se što ljudi koriste Oskare za promovisanje svoje propagande. Želio bih da podsjetim gospođicu Redgrejv da njen Oskar ne predstavlja nikakvu prekretnicu u istoriji te da zbog toga ne zahtijeva nikakvu proklamaciju. Jednostavno 'hvala vam' bi bilo sasvim dovoljno."
Ponekad je sam izbor pobjednika izazvao kontroverze.
Odluka da se režiseru Eliji Kazanu dodijeli Oskar za životni doprinos 1999. podijelila je publiku. Na desetine zvijezda odbile su da ustanu i aplaudiraju u znak protesta zbog odluke Kazana da sarađuje sa vlastima tokom ozloglašenog lova na vještice u Holivudu 1950-ih.
Oskari su, politiku na stranu, bili prepuni nezaboravnih momenata.
Kada je 1974. Dejvid Niven bio voditelj ceremonije, nagi muškarac je uletio na scenu zbog čega je glumac hladnokrvno prokomentarisao: "Jedini smijeh koji će ovaj čovjek ikada izazvati je to što se skinuo i pokazao svoje nedostatke".
Relativno skoro italijanski režiser Roberto Beninji skakao je po svom sjedištu kada je dobio Oskara za strani film "Život je lijep" 1999, dok je iste godine Gvinet Paltrou bukvalno ridala kroz svoju zahvalnicu.
Glumac Ejdrijen Brodi je 2003. šokirao publiku i koleginicu Hali Beri strasno je poljubivši prije nego što joj je uručio Oskara za najbolju žensku ulogu.
Melisa Leo je 2011. zaboravila da se cijeli događaj emituje na nacionalnoj televiziji. Kada je primala Oskara za sporednu ulogu za film "The Figter" ona je, aludirajući na pobjedu Kejt Vinslet, rekla: "Kada sam gledala Kejt prije dvije godine, sve je izledalo tako... lako". Leo je momentalno pokrila usta rukama, a televizija ABC je "bipnula" na vrijeme zahvaljujući nešto odloženijem prenosu.
Naredne godine Saša Baron Koen se pojavio potpuno u skladu sa svojim likom u filmu "Diktator", držeći zlatu urnu u kojoj je, navodno, bio pepeo pokojnog sjevernokoreskog lidera Kim Džon Ila, koji je potom "slučajno" prosuo ispred očigledno iznerviranog voditelja Rajana Sikresta.
A ove godine? Ko zna. Moraćemo da sačekamo nedjelju veče.