Nikola Đaković mladi je producent iz Banjaluke, čiji će kratki dokumentarni film "Poslije zabave", koji govori o književniku Stevi Grabovcu, a za koji režiju potpisuje Stefan Tomić, premijerno biti prikazan ispred Centra za posjetioce u Gornjoj Peckoj u subotu u 20 časova na festivalu "Cinema Parallels".
Iza filma stoji Đakovićeva producentska kuća "Didaskalija", dok sam Đaković potpisuje scenario i produkciju filma.
Iako mlad producent, Nikola Đaković iza sebe ima već nekoliko snimljenih filmova: kratki igrani film "Kad jutro svane", rediteljke Karmen Obrdalj, kratki dokumentarni film "Ono najbitnije", koji sa još tri filma čini omnibus "Šta tebi znači BiH?", nastao u saradnji sa Fondacijom "Konrad Adenauer", te kratki igrani film "Herkul", koji je režirao Marko Dukić, a koji je osvojio dvije festivalske nagrade u Trebinju i Bihaću.
Više o filmu "Poslije zabave" uoči premijere i svom filmskom radu uopšte, Đaković je govorio za "Nezavisne".
NN: Recite nam, ukratko, kako je došlo do ideje za film o Stevi Grabovcu?
ĐAKOVIĆ: Ideja za dokumentarni film "Poslije zabave" o Stevi Grabovcu rodila se kada sam pročitao njegov debitantski roman "Mulat albino komarac" (uži izbor za NIN-ovu nagradu). Nakon čitanja, zainteresovao sam se za Stevin život, odrastanje, odnos rada u prodavnici i pisanja i pokušao istražiti i pročitati više o njemu. Otišao sam do antikvarijata čiji je vlasnik Stevin najbolji prijatelj i školski drug iz Broda Miroslav Miki Gojković. Ispričao mi je više o Stevi, proslijedio njegov kontakt i rekao da kroz mjesec dana izlazi i njegov novi roman "Poslije zabave". Sa Stevom sam dogovorio kafu na dan promocije nove knjige i ispričao mu za ideju da se o njemu uradi dokumentarni film, ako se za to stvore svi uslovi. On je taj poziv prihvatio i poklonio mi primjerak romana "Poslije zabave". Nakon razgovora sa Stevom kontaktirao sam reditelja Stefana Tomića, sa kojim sam već duže vrijeme želio raditi na filmskom projektu. Do tada smo posljednji put uspješno sarađivali u studentskim danima, a nakon što sam gledao njegov dokumentarac "Korijeni" znao sam da je Stefan pravi izbor da mu predložim ideju za film i da kroz druženje i razgovore sa Stevom razradimo koncept potencijalnog filma. U narednim mjesecima smo se družili i razgovarali sa Stevom sve do momenta prijave romana za NIN-ovu nagradu, kada smo svi zbog ličnih obaveza napravili kratku pauzu. U međuvremenu je Stevin roman ušao u širi izbor i tada smo se Stefan i ja dogovorili da, ako roman uđe u uži izbor, definitivno snimamo Stevu kako putuje u Beograd na potencijalno proglašenje dobitnika. Uz mene i Stefana, koji pored režije potpisuje i montažu, na filmu su radili i direktor fotografije i kolorista Saša Savičić, kompozitor i snimatelj zvuka Danijel Deni Karalić, dizajner zvuka Igor Suzić i grafički dizajner Aleksa Doveden.
NN: Planirali ste da snimite film o piscu o kojem niste znali da upravo objavljuje novi roman, a za koji se ispostavilo da će dobiti NIN-ovu nagradu, da biste tog čovjeka pratili tokom finala dodjele nagrade. Da li biste ovako nešto nazvali intuicijom ili srećom?
ĐAKOVIĆ: Ni ja sam nisam siguran. Rekao bih i da je to neka "producentska" intuicija, ali i da smo imali dosta sreće. Kao i u svakom dokumentarnom filmu, nikada ne znate gdje će vas glavni junak odvesti. Mi smo vjerovali u Stevu i odlučili smo se da ga pratimo šta god bilo. Drago mi je da se priča završila na najbolji mogući način i da je Stevo osvojio NIN-ovu nagradu, a mi bili tu sa njim da to ovjekovječimo za sva vremena.
NN: Kakvo je Vaše iskustvo iza kamere iz januara 2024. godine, kada ste pratili Stevu Grabovca u danima finala za NIN-ovu nagradu? Da li je više bio uzbuđen on ili ljudi oko njega?
ĐAKOVIĆ: Stevo je definitivno bio najsmireniji od svih nas. Sigurno je da je u sebi priželjkivao ovu nagradu, ali to u spoljašnjosti nije pokazivao. Poučen svojim životom, on se nije mnogo nadao da se ne bi razočarao. Rekao bih da sam ja imao najveću tremu, pogotovo na dan kada ćemo sjesti na kafu i čekati poziv. Sjećam se da nisam oka sklopio u noći koja je prethodila tom danu dobijanja nagrade.
NN: Nakon što je dobio nagradu, Grabovac je odjednom postao zanimljiv medijima koji ranije nisu pokazivali gotovo nikakvo interesovanje za njegov rad. Na koji način je autorska filmska ekipa gledala na ovaj fenomen i koliko je taj fenomen zastupljen u samom filmu?
ĐAKOVIĆ: Stevo je nakon proglašenja dobio enormnu medijsku pažnju i mi smo to pratili, ali u filmu nismo mnogo potencirali taj segment. I sam Stevo u jednoj replici kaže: "Nakon nagrada pisci budu u fokusu jedno mjesec dana, a onda su prepušteni zaboravu i samima sebi."
NN: Kada će šira javnost moći da pogleda film "Poslije zabave" za koji će, pretpostavljam, biti veliko interesovanje nakon premijere?
ĐAKOVIĆ: Nakon festivalske premijere na "Cinema Parallels" sa filmom ćemo aplicirati na filmske festivale u regionu i u svijetu, te se nadam da će "Poslije zabave" pronaći svoju festivalsku "nišu" i biti gledan. Banjalučka premijera će biti održana krajem oktobra, a potom bismo u novembru i decembru organizovali više projekcija u Banjaluci, Brodu i drugim gradovima. Radimo na tome da se do kraja godine film prikaže i na televiziji, jer bi preko nje došli do najšireg auditorijuma. Kao producentu, pored želje da film pogleda strana publika, najveća želja mi je da film pogledaju naši ljudi kojima je Stevo i kojima smo mi kao filmska ekipa bliži i da nas podrže posjećivanjem projekcija i ukažu povjerenje za naredne projekte.
NN: Kratki film "Herkul" reditelja Marka Dukića za koji potpisujete produkciju takođe će biti prikazan na festivalu "Cinema Parallels". Recite nam nešto o iskustvu snimanja ovog filma?
ĐAKOVIĆ: Film "Herkul" je moj prvi profesionalni film koji sam producirao nakon studija na Akademiji i sa njegovog snimanja nosim lijepe uspomene. Imao sam priliku da sarađujem sa iskusnim i afirmisanim kolegama ispred i iza kamere. "Herkul" sada živi svoj festivalski život, selektovan je na preko 15 filmskih festivala, osvojio dvije nagrade, a do kraja godine očekujemo još dosta selekcija na nove festivale.
NN: Filmove "Poslije zabave" i "Herkul" potpisuje Vaša producentska kuća "Didaskalija", koju ste osnovali prije dvije i po godine. Koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom producentske kuće i da li imate podršku nadležnih institucija?
ĐAKOVIĆ: Zadovoljan sam rezultatima do sada. Imao sam cilj da produciram po jedan kratki igrani i dokumentarni film i to sam uspio realizovati. Žao mi je što je film "Poslije zabave" nailazio na mnogo odbijenica za finansijsku podršku. Obraćao sam se na adrese mnogih institucija, privrednika i potencijalnih sponzora, ali nismo dobijali nikakvu podršku za produkciju filma. Njega sam dobrim dijelom sam finansirao od sopstvenih sredstava sve dok nas JU "Službeni glasnik Republike Srpske", na čelu sa Milošem Lukićem, nije podržala. Sa Milošem me upoznala Dijana Grbić, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske, u kojem radim, i spomenula da radim na filmu o Stevi. "Službeni glasnik Republike Sprske" nas je jedini finansijski podržao i pomogao nam da finalizujemo film i tu je uz nas za dalju promociju. Sa "Herkulom" sam imao sreću da smo imali obezbijeđenu finansijsku podršku Audio-vizuelnog centra Republike Srpske, Filmskog centra Srbije i grada Banjaluka, pa je produkcija bila mnogo rasterećenija.
NN: Kakvi su Vaši dalji profesionalni planovi? Da li radite na još nekom filmu?
ĐAKOVIĆ: Trenutno privodim kraju rad na dugometražnom dokumentarnom filmu "Fabrika ne sme da stane!" na kome sam manjinski koproducent. Film donosi priču o nekadašnjem hemijskom gigantu Jugoslavije - fabrici "Viskoza" u Loznici u kojoj je do raspada i privatizovanja devedesetih godina prošlog vijeka radilo i mnogo ljudi iz Republike Srpske. Scenarista i reditelj je Marko Nikolić, a glavni producent Nebojša Miljković u okviru "Talas film" produkcije. Pored mene, domaći autori koji rade na filmu jesu montažeri Saša Karakaš Šikanić i Aleksandar Jurić. U Narodnom pozorištu Republike Srpske radimo na novoj predstavi "Šine" po tekstu Milene Marković i u režiji Milana Neškovića. Premijera će biti održana 18. oktobra na Velikoj sceni.