Kao i mnogi drugi, moram priznati da je "Noć vještica" iz 2018. iznenađujuće zadovoljavajući nastavak originalnog filma iz 1978. godine.
Franšiza je tu mogla završiti, sigurno je trebalo. Ali film je doživio ogroman uspjeh i to je bila garancija da tu neće završiti. Novac je bio direktan nož u srce Majkla Majersa.
"Noć vještica: Ubija" iz 2021. nije bio naročito dobar. Ne smeta mi naznaka natprirodnog u Majklu, ali ubice-čudovišta su obično strašnije kada u njima postoji nešto ljudsko (ne nužno humano). Film je više ličio na diplomski rad o zajedničkoj traumi u zadnji čas nego na inteligentan horor film.
Ne kažem da horor film ne može komentarisati kulturnu važnost "babaroge" ili istražiti kako mitologija mjesta može uticati na sadašnje i buduće događaje. Ali to bi istraživanje trebalo poslužiti zapletu filma. "Noć vještica: Ubija" nije bio siguran koju priču pokušava ispričati. Osjećaj je bio da se ostvarenje više zanima za grad Hadonfild nego za Majkla Majersa ili Lori Stroud.
Ipak, mora se priznati da je to bila zanimljiva ideja predstavljena u zbrkanom nizu ogromnih događaja koji se besmisleno kotrljaju ukrug i Majkla predstavljaju kao neuništivog.
Što nas vodi do filma "Noć vještica: Kraj", koji prikazuje dobro prilagođenu Lori kako uživa u svom novom duševnom miru dok piše memoare o svom odnosu s Majklom i zlu koje on predstavlja. To omogućuje filmašima da ubace neugodnu naraciju kroz cijeli film. To je jednostavan način da publici kažete tačno ono što bi trebalo da nauče iz filma. Što sa ovim ostvarenjem nije slučaj, nadam se da će ovaj materijal svi ubrzo zaboraviti.
To je više nego uvredljivo. Niko ne želi da sluša objašnjavanje horor filma, želimo to vizuelno doživjeti. Želimo strah i užase koje sa sobom donosi Majkl. Zastrašujuće dosadna Lori i njeno nevino kuckanje na pisaćoj mašini o groznim događajima smirujuće je tek kad se završi. Njen proces čišćenja duše je brutalan; grozna horor priča sama po sebi. Gospođa Stroud se više bori sa izborom riječi nego sa svojom prošlošću.
"Noć vještica: Kraj" je apsolutni haos. Ne može odlučiti da li je Majkl fizičko biće ili natprirodno utjelovljenje zla. Takođe, sam materijal ne zna čiju priču pokušava ispričati. Očekivali biste da je to priča o Majersu protiv Lori, ali više vremena provodi s propašću romanse između problematičnog Korija Kaningama i Alison, nestašne i apsolutno nezanimljive unuke Stroudove.
Ovo je posebno problematično u završnom činu kada tvorci ove travestije odluče da se film zaista treba fokusirati na Lori i Majkla. A onda, kao što možete očekivati, radi se o Hadonfildu, a grad je očišćen od svoje istorije sa smiješnim vrhuncem koji je ekvivalentan onom kad su svrgnuli kapetana Kirka u "Zvjezdanim stazama: Generacije". Pretjerano je do granica vrijeđanja inteligencije i krajnje je nezadovoljavajuće. Takođe, nije u skladu s "Noć vještica: Ubija".
Ponekad je jednostavno rješenje (kao na kraju ovog ostvarenja) najgori način za završetak filma. To je svakako ne užasan, nego patetičan kraj ove franšize, koja će neizbježno morati da vaskrsne magijom ponovnog pokretanja, gdje će fokus biti na bratu i sestri koji žele krv jedno drugoga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.