Ako se sjetite prošlogodišnje hit komedije "Mamurluk", prebacite je u osamdesete godine i ubacite malu dozu SF-a, dobićete film "Džakuzi ekspres" čiji originalni naslov je "Hot Tub Time Machine".
Ne baš tipičan naslov filma, u kojem je džakuzi vremenska mašina, vraća četvoricu prijatelja Adama, Lua, Nika i Džejkoba nekoliko godina u prošlost da bi pokušali promijeniti svoje dosadne živote. Oni putuju na odmor, u mjesto gdje su u mladosti doživjeli nezaboravne trenutke, a to sve mogu ponoviti i nešto promjeniti kada ih džakuzi vrati u 1986. godinu. To saznaju kada počnu ponovo viđati radio-kasetofone, retro frizure, kao i pop ikone koje nisu promijenile izgled.
Radnja filma i likovi su više nego stereotipni, međutim, ono što ovaj film izdvaja od "okeana" sličnih filmova je to što, ako izdržite prvih pola sata, uz ostatak filma nećete prestajati da se smijete od izliva humora punog raznoraznih gadosti, od seksa, prostakluka do političke nekorektnosti. Nekome će se takav način šale dopasti, dok će nekima ostati nerazumljiv i neshvatljiv. Da u filmu sve ne bi bilo prepuno testesterona, pobrinula se Lindzi Fonseka, Adamova cura, i Džesika Pare, koja glumi grupi djevojku, dok vrijedi izdvojiti Roba Kondrija, koji u pojedinim trenucima sam nosi čitav film.
Režiser Stiv Pink je kroz ovo ostvarenje očigledno htio da pokaže svoju "zaljubljenost" u osamdesete godine kroz priču o nadoknađivanju propuštenih prilika, kao i kroz posvetu filmovima poput "Povratak u budućnost", što mu je djelimično i uspjelo, a sredovječni gledaoci će se i sami osjećati kao ubačeni u vremensku mašinu. Film nema toliko kvalitetan scenario, već zbrku "svega i svačega" kako bi isključivo zabavio publiku. Ono što je još vrednije od samog filma je odlična muzika, od "Public Enemyja" do "Talking Headsa", koja u spoju sa SF verzijom "Momačke večeri" ili "Mamurluka" čini ugodnu zabavu za sat i po vremena.