Ovogodišnji 25. Sandens film festival donio je horor priče o bebama i djeci, ali i priče Majka Tajsona, Bena Afleka, Maraje Keri... Ipak, američki film "Push" o teškoćama života tinejdžerke u Harlemu je trijumfovao osvojivši tri nagrade, uključujući onu za najbolju američku dramu, i to na osnovu glasova i žirija i publike.
Riječ je o drami o tinejdžerki s viškom kilograma koja odrasta osamdesetih godina u Harlemu, napuštena i zlostavljana od roditelja. Zasnovan na debitantskom romanu afroameričke pjesnikinje Safir, "Push" je osvojio i specijalnu nagradu žirija za glumu Mo'Nike, koja u tom filmu igra majku glavne junakinje, saopštili su organizatori jubilarnog Sandensa, na kojem je od 15. do 25. januara prikazano 118 igranih dugometražnih filmova, od kojih je bilo oko 90 svjetskih premijera, a stigli su iz dvadesetak zemalja širom svijeta. Socijalnu radnicu u filmu glumi pjevačica Maraja Keri i dobila je odlične kritike, a u sporednoj ulozi je roker Leni Kravic.
Režiser nagrađenog filma Li Danijels zadržavao je suze zahvaljujući na nagradama, koje su, kako je naveo, pretvorile u istinu ono što je pokušao da ostvari tim filmom.
Danas najpoznatiji festival nezavisnog filma zasluge za svoj uspjeh duguje prvenstveno glumcu Robertu Redfordu, koji ga je od jednog malog festivala pretvorio u renomirani događaj koji posjeti mnoštvo poznatih imena. Promijenio je mnogo imena i mjesto održavanja, ali je postao kulturna institucija. Filmovi nagrađivani na Sandensu kreirali su istoriju nezavisnog filma. To su bili "Seks, laži i video-trake" Stivena Sodeberga, "Ulični psi" Kventina Tarantina, "Hop Drims" i "Memento" Kristofera Nolana, "Projekat vještice iz Blera", "U spavaćoj sobi"...
Robert Redford nije utemeljio festival, ali kada se uključio u njega, dao mu je potrebnu injekciju za međunarodnu prepoznatljivost. Dao mu je i ime po ulozi koju je igrao u klasiku "Buč Kasidi i Sandens Kid" (1969). Juta/Junajted Stejts film festival prvo izdanje doživio je 1978. u Solt Lejk Sitiju i prvih godina festival se fokusirao na retrospektivne prezentacije i seminare. Preselio se u Park Siti 1981, da bi tek 1985. Redfordov Sandens institut preuzeo sve aktivnosti. Šest godina kasnije službeno je nazvan Sandens film festival.
To je neprofitno udruženje sa budžetom od 10,6 miliona dolara, koji se neprestano uvećava. Svake godine bude pogledano oko 2.500 filmova koji pristižu iz svih krajeva svijeta kako bi svakog januara obogatili repertoar igranih i dokumentarnih filmova. Prva nezavisna ostvarenja, radovi genijalnih umjetnika, animacije svake vrste, avangardni eksperimentalni filmovi, kultni filmovi i inovativni Sandens onlajn film festival čine ovaj festival posebnim.
Vratimo se ovogodišnjim dobitnicima.
Da djeca znaju biti pravi užas, pokazuje "Grejs", horor Pola Soleta o majci kojoj beba umre u maternici, ali je svejedno uspije poroditi. Nekim čudom, beba oživi, samo što umjesto mlijeka žudi za ljudskom krvlju. Na projekciji filma onesvijestilo se dvoje gledalaca, što dovoljno govori o "žestini" ostvarenja, ali razlog bi mogla biti i prenatrpana kina.
Potresniji od takvih igranih filmova mogu biti samo dokumentarci, kojima uvijek dobro dođe neko zvjezdano ime. Dok Kris Rok u "Good Hair" preko priče o frizuri govori o afroameričkom identitetu, za koji je dobio specijalnu nagradu žirija u kategoriji američkog dokumentarog filma, Ben Aflek, kao izvršni producent u "Reporteru", pokazuje skrivenu tragediju Konga.
Istinita je i priča o Majku Tajsonu u djelu "Tajson" Džejmsa Tobaka. Ako želite neke pozitivnije teme, tu je "Passing Strange" Spajka Lija, o brodvejskom mjuziklu, ili "Rudo y Cursi" o dva različita brata kojima su zajedničke razne zavisnosti (jedan brat voli kocku, drugi žene) i strast o sportu. Nažalost, nijedno od tih ostvarenja nije pobijedilo, već je nagradu žirija za najbolji dokumentarni američki film dobio "We Live in Public", hronika o deset godina života pionira Interneta Džoša Harisa, dok je publika nagradila "The Cove" o lovu delfina u Japanu.
Nagradu žirija za najbolju režiju američkog filma dobio je Keri Jođi Fukunaga, za film "Sin Nombre". Riječ je o imigrantima koji čekaju bolji život u SAD i bandama koje kontrološu rute preko granice. Za scenario su nagrađeni Nikolas Jasenovac i Šarlin Ji za ljubavnu priču "Paper Heart".
Nagrada žirija za najbolji strani film dodijeljena je čileanskom filmu "The Maid", koji govori o klasnoj podijeljenosti u toj južnoameričkoj zemlji, dok je nagradu publike za najbolju stranu dramu osvojio britanski film "An Education", zasnovan na knjizi Nika Hornbija, u režiji Lone Šerfig. Pobjednici međunarodnog takmičarskog programa su i drama "Five Minutes of Heaven" i dokumentarac "Afghan Star", koji su dobili po dvije nagrade. Film govori o avganistanskoj verziji "Američkog idola" poslije tridesetogodišnje vladavine talibana, a dobio je nagradu publike za najbolji dokumentarac u svjetu, te nagradu za režiju (Havana marking).
Drama "Five Minutes of Heaven" Olivera Hiršbigela, koja govori o dvojici ljudi iz istog grada, ali na suprotnim stranama u sjevernoirskom konfliktu katolika i protestanata, dobila je nagradu žirija za najbolji strani film.
Za najbolji svjetski dokumentarac nagrada žirija pripala je britanskom filmu "Rough Aunties" Kim Longinoto. Tema je zaštita i briga za zlostavljanu i napuštenu djecu u Južnoj Africi. Nagradu za režiju najboljeg američkog dokumentarca dobila je Natalija Almada za prikaz 100 godina istorije Meksika filmom "El General", a među nagrađenima je i Bob Ričman, koji je dobio nagradu za fotografiju za "The September Issue", koji prati priču o modnom magazinu "Vogue" i njegovoj čuvenoj urednici čelične volje Ani Vintur.
Specijalnu nagradu za "nezavisni duh" dobio je "Humpday" Lin Šelton, farsična komedija o strejt muškarcu koji pomalo u tome pretjeruje. Sa druge strane, film "Adam" Maksa Majera dobitnik je ovogodišnje nagrade "Alfred P. Sloan", koja iznosi 20.000 dolara, a dodjeljuje se izuzetnim igranim filmovima koji su fokusirani na nauku ili tehnologiju kao temu.
Sandens institut i Japanska radiodifuzna korporacija (NHK) dodijelili su i zajedničku međunarodnu nagradu za mlade autore iz SAD, Japana, Evrope i Latinske Amerike, a među ovogodišnjim pobjednicima je i Lucila Hadžihalilović iz Francuske, nagrađena za film "Evolution".
Nagrade žirija za najbolje kratke filmove ranije su dodijeljene, kao i još neka priznanja koja su kreirana radi promocije i podrške novim, mladim autorima.
Nagrada za originalnost
Specijalna nagrada žirija za originalnost dodijeljena je filmu "Louise-Michel" Benoa Delepina i Gustava de Kerverna. Riječ je o grupi radnika u bankrotiranoj francuskoj fabrici koji unajmljuju ubicu da bi se obračunali sa rukovodstvom, dok je u kategoriji dokumentarnog filma specijalno nagrađen "Tibet in Song", koji kroz muziku opisuje borbu Tibetanaca da očuvaju kulturni identitet. Sam reditelj proveo je godinu i po u zatvoru zbog snimanja tog filma.
Izbor
Filmovi za ovogodišnji Sandens, među kojima su bili radovi 42 debitanta, uključujući 28 u takmičarskim programima, izabrani su između 3.661 igranog dugometražnog filma, od kojih je 1.905 bilo američkih, a 1.756 stranih.