U turskoj tradiciji je sklonost ka sentimentalnijim filmovima, a ja baš i ne volim previše toga u kinima, kaže u intervjuu za "Nezavisne" turski reditelj Nuri Bilge Džejlan.
Ovogodišnji predsjednik žirija Sarajevo film festivala rekao je da ovaj festival postaje sve bolji.
"Smatram da je to što SFF pokušava izgraditi svoj poseban stil i gajiti tradiciju najbolji način da se uspije", kazao je Džejlan, ovogodišnji dobitnik "Zlatne palme" na Filmskom festivalu u Kanu za režiju filma "Tri majmuna".
Ovaj reditelj, čija ostvarenja kritičari najčešće ocjenjuju kao realistične slike naše svakodnevice, kaže da je oduševljen selekcijom ovogodišnjeg filmskog festivala u Sarajevu.
Džejlan je jedan od najznačajnijih filmskih stvaralaca današnjice. Riječ je o osebujnom autoru koji pažljivo bira teme svojih filmova, a u njegovim filmovima likovi su gotovo uvijek obični ljudi sa čijim životnim pričama i ulogama publika može da se poistovjeti.
Za svoja ostvarenja nagrađen je brojnim prestižnim priznanjima na najznačajnijim festivalima širom svijeta - Berlin, Kan, Čikago, San Sebastijan i drugi.
NN: Znam da ste stigli prije dva dana, ali vjerujem da već imate neku sliku o onome što se dešava na SFF-u?
DŽEJLAN: Mislim da je veoma dobar festival, osjećam da postaje bolji zato što sve više i više slušam o njemu svake godine, svi govore o festivalu i to je dobro. Također, SFF pokušava izgraditi tradiciju. Dobra je selekcija filmova i to je ono što me posebno iznenadilo i oduševilo.
NN: Prošle godine turski film "Takva" je dobio glavnu nagradu "Srce Sarajeva", a u takmičarskom programu bila su tri turska filma, što je slučaj i ove godine. Da li je to iskorak turske kinematografije?
DŽEJLAN: Sve je više mladih reditelja, posebno ovdje mislim na Tursku. Oni daju važnost tome da filmovi, odnosno scenariji budu realistični. Prave realne filmove. Pokušavaju da pišu realističnije dijaloge, realističnije zaplete. Broj filmova se povećava svake godine. Ali, više od brojke važnija je kvaliteta. Kvaliteta se poboljšala i možda je to rezultat uspjeha turskog filma.
NN. Stekla sam takav utisak da su turski filmovi uvijek puni nekog melanholičnog osjećaja i dramatičnosti?
DŽEJLAN: Da. Mislim da nam je to u tradiciji da budemo malo više sentimentalni, ali nisu svi filmovi takvi. Međutim, mnogo je takvih filmova, a publika voli ta osjećanja. Reditelji i producenti daju publici ono što ona želi, što joj treba. Osobno baš i ne volim previše sentimentalnosti u kinima. To je za mene osjećanje tragedije. Pokazuje se previše, preočita je, trebalo bi da je pokušamo sakriti, posebno ako je tema previše teška.
NN: U Vašem filmu "Tri majmuna" opredijelili ste se za amatere?
DŽEJLAN: Bio je tu samo jedan naturščik, sve ostalo su profesionalci. Odabrao sam profesionalnu glumicu da igra glavnu žensku ulogu u filmu. Njenog oca glumi jedan pjevač iz Turske, koji ima iskustva iz televizijskih serija i nekih filmova. Jedan od mojih prijatelja mislio je da ga mogu staviti u scenarij. To je osobni scenarij, jednostavno izaberete glumce prema svojim instinktima.