Holivud je izgubio jednog od najvećih glumaca. Pol Njumen, koji će ostati upamćen po karakternim ulogama i svojim prodornim plavim očima, preminuo u petak od raka u 83. godini.
Njuman je 10 puta bio nominovan za "Oskara", a konačno je ovo ugledno priznanje osvojio 1987. godine za glumu u filmu "Boja novca".
Uprkos tome što je bio veoma zgodan i imao lice kao stvoreno za romantične role, Njuman je najčešće tumačio uloge pobunjenika, žestokih momaka i gubitnika.
"Oduvijek sam bio karakteran glumac. Samo sam izgledao kao Crvenkapica", rekao Njuman u jednom intervjuu.
Igrao je u oko 60 filmova, a sarađivao je sa najvećim imenima Holivuda, kao što su Alfred Hičkok, Robert Altman, Martin Skorceze, Elizabet Tejlor, Loren Bekol, Robert Redford i drugi.
Pol Lenard Njuman rođen je 26. januara 1925. godine u američkoj državi Ohajo.
Pozorišni debi imao je samo sa sedsam godina, kada je nastupio u školskoj produkciji "Robina Huda".
Nakon završene srednje škole započeo je studije ekonomije na Univerzitetu u Ohaju, ali je njegovo školovanje prekinuo rat. Pridružio se Američkoj mornarici, nadajući se da će postati pilot, ali je odbijen na ljekarskom pregledu zbog daltonizma.
Nakon završetka rata diplomirao je ekonomiju i počeo da studira glumu, prvo na Jejlu, a zatim u Glumačkom studiju u Njujorku.
Na "Brodveju" je prvi put nastupio 1953. u Ingeovom komadu "Piknik" koji je imao skoro 500 izvedbi.
Filmski debi uslijedio je godinu dana kasnije, kada se pojavio u biblijskom epu "Srebrni kalež", koji je sam Njuman opisao kao "najgori igrani film pedesetih godina 20. vijeka".
Do kraja pedesetih, Njuman je postao jedno od imena koje privlači najviše publike u bioskope - zahvaljujući, prije svega, ostvarenju "Mačka na usijanom limenom krovu" iz 1958. sa Elizabet Tejlor.
Godine 1961. stekao je svjetsku slavu kao Brzi Edi Felson u "Hastleru".
Krajem šezdesetih godina 20. vijeka, zajedno sa Robertom Redfordom, snimio je "Buč Kasidi i Sandens Kid" (1969), koji je postao jedan od filmova sa najvećom zaradom svih vremena.
Sa Redfordom je sarađivao ponovo 1973. u filmu "Žaoka", koji je nagrađen sa sedam "Oskara", među kojima i za najbolji film i režiju.
Tokom sedamdesetih i osamdestih uslijedio je niz raznovrsnih uloga, a njegova glumačka karijera konačno je - poslije šest nominacija - krunisana i nagradom "Oskar". Priznanje Američke akademije dobio je za "Boja novca", film u kojem se pojavljuje i tada mladi Tom Kruz.
Pored "Oskara" za glumu, 1986. dodijeljen mu je počasni "Oskar" "kao priznanje za njegove mnoge neodoljive uloge koje ćemo pamtiti i lični integritet i posvećenost zanatu".
Treću nagradu "Oskar" tj. Džin Hersholt nagradu za humanitarni rad, dobio je 1994. godine.
Njeov humanitarni rad obuhvatao je otvaranje ljetnjih kampova za decu koja pate od teških bolesti.
Pored glume, Njuman je producirao i režirao niz filmova, među kojima je i "Rejčel, Rejčel", nominovan za "Oskara", a u kome je igrala njegova supruga Džoan Vudvard.
U poznijim godinama Njuman je često odbijao filmske ponude, kako bi se posvetio svom sportskom timu i poslovnim poduhvatima.
Volio se utrkivati automobilima, a 1979. na trci "24 sata Le Mansa" bio je drugi. Godine 1982. postao je suvlasnik "Newman-Haas" tima koji je privukao trkačke zvijezde kao što su Mario Andreti i Najdžel Mensel.
Takođe, do 2006. godine sa njegovom linijom preliva za tjesteninu, limunada i kokica, prikupio je preko 200 miliona dolara za humanitarne svrhe.
Tokom posljednje dvije decenije povremeno se vraćao na veliko platno, ali je 2007. definitivno najavio povlačenje sa glumačke scene.
"Počinjete da gubite pamćenje, počinjete da gubite samopouzdanje, počinjete da gubite inventivnost. Tako da mislim da je ovo zatvorena knjiga što se mene tiče", rekao je tada Njuman u intervjuu za ABC.
Posljednja filmska rola bila mu je sinhronizacija glasa Doka Hadsona u animiranom filmu "Autići" kompanije "Piksar".