Legendarna glumica Odri Hepbern odbila je da glumi Anu Frank u filmskoj adaptaciji njenog dnevnika jer je ta uloga za nju bila previše bolna zbog sopstvenih trauma iz Drugog svjetskog rata.
Ovu informaciju otkrio je njen sin Šon Hepbern Ferer u autorizovanoj biografiji glumice, prenosi Entertainment Weekly.
U knjizi „Intimate Audrey“, koju potpisuju Šon Hepbern Ferer i Vendi Holden, detaljno je opisan život glumice u Holandiji tokom rata. Kao tinejdžerka je za vrijeme njemačke okupacije zamalo umrla od gladi i svjedočila nestancima bliskih ljudi.
Biografija opisuje i događaj iz 1946. godine, kada je tada sedamnaestogodišnja Odri dobila priliku da pročita prvi nacrt knjige „The Secret Annex“, kasnije preimenovane u „Dnevnik Ane Frank“. Dnevnik je na nju ostavio snažan utisak jer je, kako je kasnije objasnila sinu, žrtva Holokausta „pisala o svemu što sam i sama proživjela i osjećala“.
Hepbern je detaljno objasnila zašto se toliko poistovjetila sa Aninim iskustvom, prenosi Index.hr.
„I ona je, kao i ja, izgubila slobodu i provela godine unutar četiri zida. Osjećala se jadno i imala je malo obaveza. Sve o čemu je pisala – o prirodi, životu i ljubavi – sve sam to i sama iskusila. Pisala je čak i o strijeljanju nedužnih talaca, među kojima je bio i moj ujak Oto. Bilo je to kao da ponovo proživljavam rat“, rekla je.
Odbijanje uloge
Nakon velikih uspjeha sa filmovima „Praznik u Rimu“ i „Sabrina“, reditelj Džordž Stivens i studio 20th Century Fox ponudili su joj ulogu u filmskoj adaptaciji priče o Ani Frank. Glumica je, međutim, instinktivno oklijevala. Njen sin u knjizi navodi da su je, nakon što je ponovo pročitala dnevnik, Anine riječi potpuno slomile.
Danima je imala noćne more koje su je vratile u to životno razdoblje, pa je ulogu na kraju odbila. Ulogu u filmu „Dnevnik Ane Frank“ iz 1959. godine dobila je Mili Perkins. Film je bio nominovan za osam Oskara, a osvojio je tri, uključujući i onaj za najbolju sporednu glumicu, koji je pripao Šeli Vinters.
Humanitarni rad
Hepbern je kasnije ostvarila legendarne uloge u filmovima „Doručak kod Tifanija“ (1961) i „Moja lijepa gospođice“ (1964), a nakon filma „Svi su se smijali“ (1981) posvetila se humanitarnom radu kao ambasadorka dobre volje UNICEF-a. U svom radu za tu organizaciju često je citirala upravo Anu Frank.
„Zbog rata sam duboko shvatila ljudsku patnju, nešto za šta se nadam da mnogi mladi ljudi nikada neće saznati. Ono što sam vidjela tokom okupacije oblikovalo me u realističnu osobu i takva sam ostala do kraja života.“
Odri Hepbern umrla je 1993. u 63. godini. Imala je dva sina, Šona iz braka sa Melom Fererom i Luku iz braka sa Andreom Dotijem.