Petar Kralj, velikan srpske pozorišne i filmske scene, koji nas je napustio tiho kao što je i živio, ostaće u najljepšem sjećanju svim svojim kolegama, ali i brojnoj publici.
Glumac, koji je 10. oktobra izgubio bitku sa dugom i teškom bolešću, cirozom jetre, do uspjeha je dolazio kroz neprestanu borbu, a svaku pruženu šansu prihvatao je bez razmišljanja.
Vodeći se mišlju da umjetnost počinje tamo gdje prestaje zanat i svjestan da je na sceni to nemoguće, pred publikom nikada ništa nije krio.
Znao je većinu beogradskih kafana, gdje je uz piće vodio najrazličitije razgovore i stekao neke od najboljih prijatelja.
Rođen je u Zagrebu, dva dana prije početka Drugog svjetskog rata. S obzirom na to da je njegov otac nešto ranije morao da pobjegne iz Hrvatske i nastavi službu u Čačku, nije ni znao da je 4. aprila dobio sina.
Majka mu je na rastanku rekla da će muškom djetetu dati ime po njegovom ocu - Petar, što je bilo dio tradicije.
Bio je omiljen među kolegama, a mnogi od njih govorili su da im je najdraže kada za partnera na nekom novom pozorišnom ili filmskom projektu imaju upravo Kralja.
Jedna od najboljih prijateljica ovog glumačkog velikana, dramska umjetnica Svetlana Bojković, rekla je da smo sa njegovom smrću svi siromašniji.
Nisam bio neki zavodnik, ali sam često bivao zaljubljen, i to onako lirski, da ne kažem platonski, govorio je Kralj
"Na sceni je bio kralj, poslu predan kao monah, u životu skroman, duhovit, uvek je davao ljubav. Osvetljavao je prostor scene i života, oplemenjivao nas. Za mene će on ostati neugašena svetlost", rekla je Bojkovićeva.
Glumica Gorica Popović izjavila je da je Petar Kralj za sve bio mjera stvari, mjera zanata i profesije.
"Trebalo je samo da otvoriš srce i od Petra ćeš se naučiti skromnosti, predanosti, viteštvu, toleranciji, blagosti, gospodstvu, odgovornosti prema onome što radimo i veri da to ima smisla", kazala je ona.
Neposredno nakon njegovog krštenja, sa bebom u naručju, Petrova majka je napustila hrvatsku prijestonicu. Tako su dospjeli kod rođaka u Srem. Bila su to veoma teška vremena, ali djeca, uprkos svemu, nisu primjećivala opasnost niti su osjećala strah.
Svoju prvu ulogu, lik Toze Čvarka, odigrao je s 11 godina u predstavi "Seoska učiteljica" Svetolika Rankovića, za koju se prijavio kada je pozorišna ekipa ušla u njegov razred da izabere glumca.
Kao gimnazijalac pobunio se protiv reforme školstva i skoro zaradio zabranu da nastavi školovanje na prostoru bivše Jugoslavije.
Zaveden školskim priredbama i omađijan naivnim glumačkim iskustvom, Kralj se uputio u Beograd s idejom da upiše Akademiju, u čemu je i uspio. Stanovao je kod tetke u centru prijestonice i studentske dane provodio kao i većina vršnjaka, sve dok 1964. godine nije diplomirao.
Često se zaljubljivao, ali je mnogo više volio da izlazi sa drugarima.
"Nisam bio neki zavodnik, ali sam često bivao zaljubljen, i to onako lirski, da ne kažem platonski. Nisam imao potrebu da stalno budem pored nekog niti da udaram recke. Iako su te ljubavi ostale neuzvraćene, lepo smo se družili. Bile su važnije neke druge stvari. Znali smo dokle rade sve gradske kafane. Ako smo imali novca, ostajali smo do fajronta i uvek delili sve što smo imali u džepovima", govorio je velikan teatarske scene.
Prijateljstva i saradnje s Kraljem u pozitivnom svjetlu sjećaju se i banjalučki glumci.
Jedan od njegovih studenata, glumac Aleksandar Stojković, kaže da odlazi jedna generacija glumaca koji su zauvijek dali pečat srpskom glumištu.
Lik Toze Čvarka Kralj je odigrao sa 11 godina u predstavi "Seoska učiteljica"
"Imao sam sreću da budem njegov student i da me on uči glumačkom zanatu. Bio je naoružan neopisivim strpljenjem, ljubavlju, znanjem i sluhom za nas koji ulazimo u glumačke vode", rekao je Stojković.
Njihovo prijateljstvo učvrstilo se saradnjom na predstavi "Jazavac pred sudom", zahvaljujući kojoj su gostovali u mnogim državama.
"Petar je bio sjajna ličnost, pozitivan, veseo i svoj posao je radio s velikom radošću i zadovoljstvom. Kada bi neko pohvalio njegovo glumačko umijeće, zacrvenio bi se, bio je i previše skroman i jednostavan da prihvata velike riječi hvale", naveo je Stojković.
On dodaje da je Kralj živio pravim boemskim životom, ali to je bio njegov izbor i on je u njemu uživao.
"U njegovom društvu nikada niste mogli da platite račun, govorio bi 'To je moje zadovoljstvo', rado se družio sa svojom publikom i nikada nije rekao da za nekog od njih nema vremena", završava Stojković.
Dugogodišnjeg poznanstva s ovim velikim glumcem sjeća se i glumac Đorđe Marković, koji je takođe zahvaljujući komadu "Jazavac pred sudom" imao priliku da uvidi kakva je veličina Petar Kralj.
"Bio je predivan čovek, koji se retko sreće i imao sam čast da radim i provodim vreme s njim. Bio je jedan od retkih glumaca koji je voleo sve ljude ovog sveta, trudio se da pomogne svima, ne očekujući ništa za uzvrat", rekao je Marković.
Marković je kazao da je Kralj raširenih ruku dočekivao sve ljude i da je nažalost zbog toga često dobijao nož u leđa.
Bard srpskog glumišta bio je poseban i po tome što nikada nije krio svoj privatni život, volio je otvoreno da prizna šta mu je velika strast.
"Nije poenta samo u menjanju lokala. Volim da popijem i to ne krijem, ali ne volim da se napijam i ne znam šta radim. Kad ujutro krenem u pozorište, svratim na čašicu. Sigurno sam živeo u preko 20 ulica i uvek se družio s ekipom iz kraja, koja se, naravno, okupljala u lokalnim bifeima. Tu sam sretao ljude različitih zanimanja i s njima pričao o svemu i svačemu, a ne samo o glumi. To mi je pomagalo da ne pomislim da sam bolji i važniji od drugih", bile su riječi ovog sjajnog glumca.
Vodeći se mišlju da umjetnost počinje tamo gdje prestaje zanat, pred publikom nikada ništa nije krio
Banjalučki glumac Goran Jokić kaže da je Kralj i kao glumac i kao čovjek bio veliki kao kralj.
"Ostaće upamćen kao veliki drugar, prije svega, neko ko uliva sigurnost i u sebe i u posao kojim se bavite, a to je glumcu najvažnije. Bitno je da imate dobrog partnera i samim tim sve ima smisla, jer samo iz takvog dobrog odnosa možemo praviti velike predstave", kaže Jokić.
On navodi da je Kralj bio gotovo neprimjetan, a da je istovremeno zračio nekom ogromnom unutrašnjom energijom.
Posljednju premijeru Petar Kralj igrao je u "Ateljeu 212" u Beogradu. Riječ je o komadu "Matica", koji je režirao Rahim Burha, po tekstu Gorana Petrovića, a u kojem mu je partnerka bila prijateljica Svetlana Bojković.
Aleksandar Stojković
Petar je bio sjajna ličnost, pozitivan, veseo, i svoj posao je radio s velikom radošću i zadovoljstvom.
Svetlana Bojković
Na sceni je bio kralj, poslu predan kao monah, u životu skroman, duhovit, uvek je davao ljubav.
Gorica Popović
Trebalo je samo da otvoriš srce i od Petra ćeš se naučiti skromnosti, predanosti, viteštvu, toleranciji.
Nagrade
1994. - Nagrada "Miloš Žutić"
1994. - Statueta "Joakim Vujić"
1996. - Nagrada "Dobričin prsten", za životno djelo
2006. - Nagrada "Pavle Vuisić", za životno djelo
2010. - Nagrada "Zlatni ćuran", za životno djelo
2010. - Nagrada "Sterijino pozorje", za životno djelo
Izbor iz filmografije
"Sumnjivo lice" (1967)
"Kafanica na uglu" (1967)
"Oči pune zvezda" (1967)
"Pozorište u kući" (1973)
"Poseban tretman" (1980)
"O pokojniku sve najlepše" (1984)
"Una" (1984)
"Dogodilo se na današnji dan" (1987)
"Gorki plodovi" (2008)
Brakovi
Sa glumicom Narodnog pozorišta Beograd Ljiljanom Gazdić oženio se 1971. godine. Samo dvije godine kasnije rodila im se kćerka Milica, danas pozorišni reditelj. Poslije skoro tri decenije brak se raspao. Smatrajući da za ljubav nikad nije kasno, Kralj je imao hrabrosti da ponovo voli "do daske" i oženi se balerinom Sonjom Divac.
"Prava ljubav treba da potpuno oslobodi ličnost, zbog nje nikako ne smete da se osetite sputano i niko me neće ubediti da je takav odnos nemoguć", govorio je Kralj.