Film i serije

Pol Njumen, humanitarac, zavodnik i mafijaš

Pol Njumen, humanitarac, zavodnik i mafijaš
Foto: Wikipedia.org | Pol Njumen, humanitarac, zavodnik i mafijaš
Bojana Petković

Umjetnost se ne može objasniti, nego samo osjetiti. U tome je ona superiornija od svih tvorevina ljudskog genija. Jedino se ona poziva na forme misli koje nisu opšte i svačije, nego privilegija izvjesnih priroda koje su zatvorene u sebe i u svoju tajnu, zapisao je velikan pisane riječi Jovan Dučić o umjetnosti.

A jedna takva izvjesna umjetnička priroda bio je Pol Njumen, američki glumac, režiser, producent, preduzetnik, vozač auto-trka i humanitarac, koji je u dugogodišnjoj karijeri ovjenčan prestižnim priznanjima u svijetu sedme umjetnosti - za neprevaziđene glumačke bravure dobio je nagrade "Oscar", "Zlatni globus", "Emmy"...

Izuzetno duga karijera u kombinaciji sa humanitarnim radom i skladnim brakom činila ga je posebnim, ako ne i jedinstvenim u svijetu slavnih. Dobročinitelj svjetske slave bio je spreman da pomogne svakome kome pomoć treba, spremno je odgovarao na kratka i konkretna pitanja, ali nije davao autograme - ljubazno bi odgovarao da nema olovku.

Djetinjstvo i mladost

Pol Njumen je rođen 26. januara 1925. godine u Šejker Hajtsu, u saveznoj američkoj državi Ohajo. Njegovi roditelji pripadali su drugoj generaciji Amerikanaca: otac je poticao iz njemačke jevrejske porodice, a majka iz mađarske katoličke.

Tokom 1943. godine mladi Pol, koji se već okušao kao glumac u manjim teatrima, regrutovan je u mornaricu, zbog čega je prekinuo školovanje.

Ali, daltonizam ga je spriječio u aktivnom služenju, morao je da se zadovolji administrativnim poslovima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavio je školovanje i 1949. godine diplomirao na koledžu. Dvije godine je vodio sopstvenu prodavnicu sportske opreme, da bi je onda prepustio bratu i upisao glumu na Univerzitetu Jejl, koju je na prijedlog svog učitelja pohađao samo godinu dana.

Zatim je krenuo da okuša sreću u Njujorku. Debitovao je na Brodveju u predstavi "Piknik", kada su ga primijetili ljudi iz "Warner Brosa" i potpisao je prvi ugovor za 17.500 dolara.

Filmska karijera

Njumenova priča počela je nakon poziva da zamijeni Marlona Branda, ali za izvedbu se nije moglo reći da je bila sjajna. Radilo se o neuspješnom projektu, filmu "Srebrni putir" iz 1954. godine, čija je jedina vrijednost, po ocjeni kritike, bila ta što je publici predstavljen Pol Njumen.

Rijetko se dešava da se neki glumac izvinjava za svoju glumu, a on je to učinio. Ovog filma se stidio, a kada ga je jedna TV kuća iz Los Anđelesa prikazivala tokom cijele jedne nedjelje, dao je oglas u novinama: "Pol Njumen vam se izvinjava svake večeri tokom ove nedjelje na devetom kanalu".

Ali, veliki uspjeh stigao je 1956. godine: glumio je boksera u filmu "Neko tamo gore me voli", biografiji boksera Roka Barbele, poznatog kao Roki Gracijano. I upravo to je mislio mladi Pol kada je shvatio da je Holivud već njegov.

Zatim slijede "Mačka na usijanom limenom krovu" (1958), gdje je igrao s Elizabet Tejlor, te "Mladi iz Filadelfije" (1959) sa Barbarom Raš i Robertom Vonom. Karijera mu je išla uzlaznom putanjom kako tokom pedesetih, tako i u šezdesetim i sedamdesetim, a najpoznatiji filmovi iz tog perioda su "Egzodus" (1960), "Hazarder" (1961), "Had" (1963), "Pokretna meta" (1966), "Hombre" (1967), "Hladnoruki kažnjenik" (1967), "Pakleni toranj" (1974), "Surova igra" (1977) i "Presuda" (1982).

Sarađivao je sa glumcem Robertom Redfordom i režiserom Džordžom Rojom Hilom u filmovima "Buč Kasidi i Sandens Kid" (1969) i "Žaoka" (1973), a ponajviše sa drugom suprugom, glumicom Džoanom Vudvard, i to u filmovima "Dugo toplo ljeto" (1958), "Okupite se oko zastave, momci!" (1958), "S terase" (1960), "Pariski bluz" (1961), "A New Kind of Love" (1963), "Winning" (1969), "The Drowning Pool" (1975), "Hari i sin" (1984)...

Dvadeset pet godina nakon filma "Hazarder" (1961), u kome je igrao Edija Felsona, reprizirao je istu ulogu u filmu Martina Skorsezea "Boja novca". Za ulogu u ovom filmu je nagrađen "Oscarom" za najboljeg glavnog glumca.

Humanitarni rad

Prije nego što je organizovan "Live Aid", humanitarni koncert koji je ujedinio planetu u prikupljanju novca za gladne u Etiopiji, gdje je nezapamćenom sušom između 1983. i 1985. godine bilo pogođeno oko osam miliona ljudi, a milion ih je umrlo, prije nego što je Džordž Kluni snimio dokumentarac o genocidu u Darfuru, prije nego što je humanitarni posao zarazio svijet slavnih, Pol Njumen odlučio je da investira i vrijeme i novac u filantropiju.

Radio je to potpuno drugačije od ostalih: 1982. godine osnovao je "Newman's Own", neprofitnu organizaciju koja proizvodi hranu i, zahvaljujući prodaji prehrambenih proizvoda s njegovim imenom, donirao više od 200 miliona dolara različitim humanitarnim organizacijama.

Osnovao je 1987. godine i "The Hole in the Wall", ljetne kampove od SAD do Izraela, od Južne Afrike do Kostarike, koji su besplatno ugostili više od stotinu hiljada oboljele djece.

Klovn

Glumio je raznovrsne uloge - od boksera do mafijaša, od političkog prevaranta do igrača bilijara, ali i klovna, koja nije bila filmska uloga - slavni glumac je 2004. godine učestvovao u dobrotvornoj predstavi londonskog Zippos cirkusa.

Predstavljen kao Bač Bolonjeze, Pol se pojavio pred 300 oboljele djece koja nisu mogla ni da pretpostave da se ispod kostima krije legendarni holivudski glumac. Želeći da obezbijedi stipendije određenom broju studenata, 2007. godine donirao je deset miliona dolara koledžu na kojem je diplomirao 1949. godine.

Osim što je tada učio engleski, glumu i ekonomiju, organizovao je uslugu pranja i čišćenja odjeće, kako bi zaradio džeparac od 60 dolara sedmično. "Ovdje sam započeo svoju prvu ekonomsku aktivnost.

Ovaj iznos treba da predstavlja mnogo više od obične donacije. Čvrsto vjerujem da treba da učinimo sve što je potrebno da omogućimo odgovarajuće obrazovanje onima koji to zaslužuju". Za humanitarni rad dobio je niz značajnih priznanja.

Šta je sreća?

"Imao sam sreće u životu, rođen sam u zemlji i u porodici koje su mi garantovale određene mogućnosti i podršku. Desilo se da sam imao pravo lice za film i započeo sam glumačku karijeru, osnovao tvornicu hrane, koja je uprkos tome što nisam čovjek od biznisa postala značajan poduhvat.

Ne želim reći da su mi se uvijek dešavale samo dobre stvari, bilo je i poraza i neuspjeha, i tada mi je mnogo ljudi pomoglo da ih prevaziđem. Ali, da sam se rodio negdje drugo, s drugom DNK, u drugačijim okolnostima, da li bih postigao ovakav uspjeh na filmu i u drugim poslovima? Podijeliti sreću s drugima je nešto najprirodnije na svijetu, kao ustati ujutro iz kreveta.

Šta može biti važnije od pružanja ruke osobi manje srećnoj od tebe? Ili nesrećnoj! Kako drugačije nazvati bolesnu djecu? A Abraham Linkoln je rekao: 'Niko nije viši od čovjeka koji se sagne da pomogne djetetu'", govorio je Njumen o humanitarnom radu, koji ga je činio srećnim.

Privatni život

Godine 1949. Njumen se oženio glumicom Džeki Viti, s kojom je imao sina i dvije kćerke. Razveli su se sedam godina kasnije. Godine 1978. umro je njegov sin Skot iz braka sa Džeki od predoziranja amfetaminima u 28. godini.

Druga Njumenova žena, s kojom je stupio u brak dva dana nakon 23. rođendana, bila je glumica Džoana Vudvord, s kojom je dobio tri kćerke: Elinor, Melisu i Kler. Pedeset godina braka je prava rijetkost, kako u Holivudu, tako i van njega. 

A kada su Pola Njumena pitali da otkrije tajnu njihovog dugog i srećnog braka, rekao je: "Sve je u tačnim dozama požude i poštovanja, kao i zbog nestrpljenja prouzrokovanog strpljenjem. Kada ste ovoliko dugo zajedno, ponekad idete jedno drugom na živce, ali ispod svega toga uvijek se nalaze ljubav i poštovanje". 

Kada su ga jednom prilikom pitali da li je ikad bio nevjeran Džoani, odgovorio je: "Zašto bih se zamlaćivao hamburgerima kada kod kuće imam biftek".

Posljednje godine i smrt

"Sa 82 godine sam prestar da dam najbolje od sebe na filmskom platnu. Više nisam u stanju da radim kao glumac onako kako bih želio. Počeo sam da gubim pamćenje, povjerenje, inventivnost. Dakle, gluma je od danas za mene prošlost. Glumio sam 50 godina, što je više nego dovoljno", izjavio je Njumen u maju 2007. godine, opraštajući se na taj način od glume. 

Sa suprugom se posvetio radu u restoranu u Vesportu i humanitarnom radu, posebno kampovima za bolesnu djecu. Ubrzo nakon toga svijet je obišla vijest da Njumen boluje od karcinoma pluća u poodmakloj fazi, te da je smješten u bolnicu. Kada su doktori ustanovili da je situacija mnogo gora nego što su mislili, Pol je prekinuo liječenje i vratio se kući, a njegov predstavnik za medije je izjavio da je Njumenova želja da posljednje dane života provede sa najmilijima. Preminuo je 26. septembra 2008. godine u svom domu u Vesportu, u 83. godini.

U bogatoj filmskoj karijeri koja je trajala više od 50 godina igrao je u oko 60 filmova, a radio je s najvećim holivudskim imenima: Robertom Altmanom, Martinom Skorsezeom, Alfredom Hičkokom, Elizabet Tejlor, Tomom Henksom...

Zvijezda na ekranu, ali sasvim običan po načinu života, vodio se motom "Ćuti kad nemaš šta reći, a nekad nemoj reći ništa i kad imaš šta da kažeš" i isključivo instinktima, nikada osjećajima. 

Citati

  • Čovjek koji nema neprijatelja je čovjek bez karaktera.
  • Ljudi ostaju u braku zato što to žele, a ne zato što su vrata zaključana. 
  • Svaki put kada dobijem scenario ja ga čitam i gledam šta mogu da uradim s njim, kako najbolje da odglumim. Vidim boje, slike… Scenario mora da ima i miris. To je kao zaljubljivanje. Ne možete dati razlog zašto.
  • Ako igrate poker i gledate oko sebe i ne možete da kažete ko je budala, ne brinite - to ste vi.
  • Gluma zapravo nije kreativna profesija, već interpretativna.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije