Postoje samo dva opravdana razloga u filmskom svijetu za one koji su skloni kanibalizaciji nove adaptacije romana koji je već transformisan za filmsko platno: ispraviti grešku ili načiniti potpuno novi pristup djelu. U slučaju "Posljednjeg putovanja Demetera" dobili smo Osmog putnika (eng. "Alien") sa krvopijskim očnjacima.
Kad je materijal kao Drakula u pitanju, ulozi su čak i veći. Bilo da ste skloniji Nosferatuu ili ste direktno u taboru Frensisa Forda Kopole, neupitno dobro djelo je već napravljeno.
"Posljednje putovanje Demetera" čak nije ni jedini takav spinof koji je potpisni studio objavio ove godine (Universal je takođe bio odgovoran za film "Renfield" ovog proljeća). Ali iako sigurno postoje verzije ovog narativa, najnovija Stokerova interpretacija, barem, uspijeva opravdati svoje postojanje. I to je možda sve što zapravo namjerava - ili treba - učiniti.
"Demeter" uzima jednu sekvencu iz originalnog romana Brama Stokera - odjeljak "Kapetanov dnevnik" u sedmom poglavlju i razvlači priču o brodu koji nesvjesno prevozi Drakulu iz Bugarske u Englesku u cjelovečernji film.
Rad s tako malim dijelom teksta pokazao se i kao propast ali i kao spas filma. Scenaristi Bragi Skut Junior i Zak Olkevic bili su prepušteni pumpanju svih novih mišića za Stokerov kostur. Par se oslanjao na beskrvne žanrovske trope i formule dijaloga kako bi popunio praznine, ostavljajući nekoliko istinskih iznenađenja za gledaoce, ali bez osvješćujućih misli o bilo čemu novom u ovom kultnom liku.
Ipak, usmjeravajući se na tako kratak segment, "Demeter" izbjegava osjećaj skučenosti koji proklinje većinu cjelovitih adaptacija romana - ostavljajući više prostora za sporu, ćudljivu atmosferu koja originalnu priču čini tako snažnom.
Opet napominjem, ovdje nećete dobiti Kopolinu napetost, ili možda Hercogovu psihopatiju i nedostatak ljubavi u živom mrtvacu. "Demeter" je od cijelog krvopijskog kulta ukrao pomalo i napravio svoju auru energije i iščekivanja.
Kao kada životinje u teretnom prostoru dožive krvavi kraj ili kad štakori koji neprestano cvile, napuste brod u nadi da će imati veću sigurnost na moru. Gotski prizvuci zaraze, kuge i omorne sepse toliko ključni za roman i priču, kristalizuju se jasnije ovdje nego u širim adaptacijama.
Onda ne čudi da je horor kralj Giljermo del Toro bio privržen adaptaciji Drakule. Praktična "del Torovska" konstrukcija vampira učinila bi samog valakijskog vojvodu i gospodara noći ponosnim. Međutim, kako ovdje stvari stoje pod režijom Andrea Ovredala nije ni to toliko loše, "Demeter" donosi ugodan krvavi ep, da se opustite uz kokice i sok. Ne očekujte da će vam se ovaj film o "grofu Nabijaču" urezati u sjećanje, ali ovo je svakako zanimljiva fusnota u dnevniku lorda Drakule.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.