Svi su se kao mali voljeli igrati u parku, rata s prijateljima, fubal, lastiš, olimpijade, lopova i pandura i raznorazne druge igre. Nakon iscrpnih sati igranja, jedna stvar uvijek je vukla u kuću, crtani filmovi prije dnevnika.
Sjedajte u vremeplov i prisjetite se djetinjstva i crtanih filmova na televiziji koji su počinjali u 19:10, prije Dnevnika i vremena kad je bilo vrijeme za večeru i pranje zubića. Djeca devedesetih i osamdesetih nisu mogla ni maštati o tome da će biti moguće, recimo, istu epizodu crtanog filma pogledati nekoliko puta zaredom. A koncentracija kojom su se pratili crtani filmovi na TV-u bi dobro došla i danas.
Tom i Džeri
Tom i Džeri ili tada među djecom izgovaran kao Tomidžeri je klasik nad klasicima. Bez ludog mačka Toma i malog zeznutog miša Džerija djeca koja su odrastala u devedesetima na ovim prostorima ne mogu zamisliti djetinjstvo.
Majstor Fantač
Sjećate li se činjenice da se mali žuti gremlin Fantač na engleskom zove Mr. Bogus? Vjerovatno ne, ali zato smo ga na ovim prostorima zvali i Fantač i Fantać i Fantaz. Ovaj je crtić bio podijeljen u dva dijela – jedan je bio tradicionalna animacija, a drugi animacija od gline. Epizode su uvijek bile podijeljene u dva dijela koja su se razlikovala u dužini, tematici, ali najvažnije u tehnici snimanja. Prvi i duži dio je bio tipično animirani crtić koji je pratio pustolovine Majstora Fantača, žutog bića obučenog samo u kratke plave hlače, posebne po tome što su imale džepove bez dna. Iz njih je Fantač vadio svakakve stvari koje su mu pomagale da riješi probleme koje je najčešće on sam prouzrokovao. U drugom dijelu Fantač je bio napravljen od gline te je upadao u različite pustolovine s kućnim priborom tokom svojih istraživanja kuće kada je vlasnik otišao iz nje.
Moje tijelo
Moje tijelo je bila odlična francuska animirana serija koja je na primjeru Pierrota, francuskog dječaka i njegovog razvoja pokazala što se sve u tijelu događa prilikom normalnog funkcionisanja, ali i izvanrednih situacija kao što su bolesti i lomovi kostiju. Koliko god naš organizam bio kompleksan, serija ga je uspjela prikazati na zabavan način (crvene krvne stanice nose mjehuriće kisika na leđima, bijele policajci koji se bore protiv infekcija i sl.) koji smo svi razumjeli.
Gogs
Serija je kroz trinaest epizoda pratila pomalo glupavu praistorijsku porodicu koju su činili senilan i tvrdoglav djed lagan na svojoj batini, lijeni otac koji u slučaju opasnosti neće oklijevati da trčeći napusti svoju porodicu, majka koja je prebijala svakoga ko zaprijeti njenoj porodici, sin koji je bez premca najgluplji član, kćer čije ideje su daleko ispred njenog vremena zbog čega ju niko ne razumije te mala beba koja je ustvari najhrabrija od svih njih.
Nik Praskaton
Obučen u zeleno odijelo i kapicu podsjećajući izgledom na inferiornijeg britanskog detektiva, Nik Praskaton je lutao gradom u potrazi za novim slučajem koji će napregnuti njegove visoko istrenirane moždane vijuge, koje su mu omogućavale da upamti cijelu kartu. Crtić je ironizirao probleme Njemačke pedesetih, što djeca tada nisu razumjela ali ih to nije spriječilo da uživaju u Nikovom rješavanju slučajeva. Naraciju je vodio glas pripovjedača te je ona redovno bila prožeta istančanim humorom.
Talični Tom
“Mršavi kauboj” s cigaretom u ustima, Talični Tom, njegov prijatelj konj Džoli I njihovi protivnici braća Dalton simboli su devedesetih godina prošlog vijeka.
Štumpfovi
Štrumfove, mala plava bića koja žive u gljivama u šumi, izmislio je belgijski crtač stripova Pier Kuliford, poznatiji kao Pejo. Njihov je neprijatelj Gargamel i njegov mačaka Azriela). Prvi put su nastali 1958. godine, i odonda su senzacija – postoje tematski parkovi, crtići, videoigre, lutke – sve što možete zamisliti.
Mali Leteći medvjedići
Najveći hit među crtićima, Mali Leteći Medvjedići, na čelu s medvjedićima Tinom i Dadom te Platonom, učili su nas u devedesetima da se trebamo brinuti o majci Zemlji i svim bićima koja žive na njoj.
Profesor Baltazar
Profesor Baltazar i danas je najpoznatiji crtić Zagrebačke škole crtanog filma. Genijalni naučnik, profesor Baltazar, rješava probleme svojih sugrađana uz pomoć pozitivne energije i mašte – može li bolje od toga?
Cipelići
Temelj ovog crtića bila je teorija autora prema kojoj možeš puno saznati o osobi i njenoj ličnosti samo po tome kakve cipele on ili ona nosi. Crtić je bio toliko popularan da su istoimene knjige prodane u preko 25 miliona primjeraka, a crtić se prikazivao u 62 države svijeta.
Eustahije Brzić
Eustahije Brzić je ime i prezime zmije plave boje koju, kako joj samo ime govori, odlikuje velika brzina. Glavna karakteristika na početku svakog crtića je pozdrav Eustahija Brzića: 'Zdravo, zmijoljupci. Ja sam Eustahije Brzić, najbrža zmija na svijetu.' Radnja crtića zasnovana je na sukobu između glavnog junaka i njegovog vječnog protivnika, Japanske Bube, majstora u karateu koji stalno ponavlja pjesmicu: 'Japanska Buba, to sam ja, učim karate, a-ca-ca-ca.' Kroz pokušaje da tu bubu uhvati i stane joj na kraj, Eustahije biva izigran.
Spisku zanimljivih crtanih filmova devedesetih i osamdesetih bi se mogli dodati još I Sport Bili, La Linea, crtanog Pončo i Toro te mnogi drugi, no taj spisak je predugačak. Jedno je zasigurno tačno, svako je imao svoj omiljeni zbog kojeg je ulazio u kuću i napuštao igru te pred TV-om bio prikovan pola sata dnevno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.