BANJALUKA - Dugoočekivani film "Zlatni rez 42 - Djeca Kozare", reditelja Lordana Zafranovića, premijerno će biti prikazan u Banjaluci u subotu, s početkom u 17 časova u Sportskom centru "Borik", dok će svjetsku premijeru imati večeras u Beogradu na otvaranju "Festa".
Dvodijelni film Lordana Zafranovića, kako kaže sinopsis, vraća nas u Drugi svjetski rat i u logor smrti "Jasenovac", razotkrivajući anatomiju zla i postavljajući pitanje može li čovječanstvo opstati nakon suočavanja sa sopstvenim mrakom.
"Film govori o stradanju srpskog stanovništva sa Kozare u Drugom svjetskom ratu, sa posebnim fokusom na sudbinu djece koja su tokom ofanzive na Kozaru 1942. godine odvojena od roditelja i deportovana u logore i druga mjesta širom tadašnje NDH", kaže sinopsis filma.
Scenario potpisuju Arsen Diklić i Lordan Zafranović, koscenarista je Uroš Tatomir, a dramaturg Slobodan Terzić i Željko Hubač.
Pročitajte više:
Anatomija zla u Jasenovcu: Prvi trejler za film "Zlatni rez 42: Djeca Kozare"
Lordan Zafranović za "Nezavisne": Jasenovac zauvijek usmjerio moje filmske alate
Burne reakcije u Hrvatskoj pred premijeru u Srbiji: Bitorajac glumi ustašu Maksa Luburića
Suštinski, film se temelji na scenariju koji je Diklić pisao prije četiri decenije.
Kako je Zafranović rekao ranije u intervjuu za "Nezavisne", taj film je počeo pripremati u jednom potpuno drugom vremenu i sistemu. Međutim, kako je dodao, već se osjećao raspad socijalizma i raspad države - tragedija se nazirala.
"Ratno stanje samo što nije prslo i mi smo, u to vrijeme, pokušavali nekim krikom da upozorimo šta se desilo, koja se tragedija već desila, posebno u ovim krajevima oko Kozare. Međutim, došlo je do najgoreg i tu se stvar zaustavila. Nismo uspjeli isfinansirati i bilo je nemoguće pokrenuti taj film jer se raspala država, raspalo se sve, i onda sam ja u jednom momentu prije sedam-osam godina, kada se raspadao sjever Afrike, kada je došlo do tih takozvanih revolucija unutar islamskih država, kada je krenula velika najezda izbjeglica, kao što je ovdje bilo početkom Drugog svjetskog rata, vidio fotografiju koja je prikazivala jednog mrtvog dječaka, izbjeglicu, na plaži", rekao je Zafranović, svjedočeći da je tada sišao u svoj podrum u Pragu i našao scenario filma "Djeca Kozare" Arsena Diklića, te odlučio da ponovo pokuša isfinansirati i snimiti sve to u potpuno novom političkom sistemu.
Kako je Zafranović rekao u nastavku, u Hrvatskoj je bilo nemoguće to snimati.
"Tamo sam bio već etabliran kao neka vrsta izdajnika s obzirom na filmove koje sam radio prije. Vrlo glupo, ali je tako. Tako sam etabliran u isto jedno opasno vrijeme, od 1991. do 1995. godine. Tada se bilo opasno tamo pojavljivati, kamoli nešto raditi, tako da sam onda pokušao ovaj film da snimim u Beogradu. U Beogradu sam na tri-četiri natječaja dobio odbijenice. Ostaje misterija zašto. Jasno mi je zašto u Hrvatskoj, jer niko ne želi ništa ružno vidjeti o sebi, ali zašto je u Srbiji tako bilo ostala mi je misterija do današnjeg dana. Na četvrtom ili petom natječaju dobili smo osnovna sredstva, koja su bila, naravno, nedovoljna. Na kraju smo došli u Banjaluku s nekim našim prijateljima, koji su htjeli da se to snima ovdje i dogovorili smo se da Republika Srpska uđe u taj film", svjedoči Zafranović.
On kaže da je ulazak Republike Srpske u film bio podsticaj da se dalje film finansira.
"Na kraju balade smo u nekoliko pokušaja uspjeli. Imali smo dogovor sa jednim producentom, pa nije išlo, pa je onda došao poziv od gospodina Željka Joksimovića, koji ima dvije televizije. On je htio da se to radi. Naravno, prije toga smo razgovarali sa RTS, sa 'Telekomom Srbije' i sa još nekim prijateljima koji su htjeli da se to radi i onda je Joksimović zatvorio finansijsku konstrukciju i krenuli smo u ozbiljne pripreme, pošto je to vrlo težak film za realizaciju u uvjetima u kojima se kinematografija već gasila kao kinematografija. Već su krenule neke serije koje su tolikom brzinom rađene da tu više nije bilo profesije. Kada smo uspostavili neki red, onda smo krenuli u snimanje", naveo je Zafranović.
Slavni hrvatski reditelj otkrio je da će pored filma biti emitovana i serija, a da je sve snimljeno za 60 dana, iako je snimanje trebalo da traje 80.
"Morali smo tako, bili smo zbijeni u tih 60 dana. Imali smo velikih problema sa vremenskim prilikama u tom periodu. Snimali smo pored Vršca. Tu smo izgradili logor na jednoj čudesnoj klimi. Često je bilo +40, a bile su i ogromne oluje. To je zaista bio pakao od snimanja, ali sve smo prebrodili. Imali smo izvanredne glumce, a ja sam imao iskustvo koje je pomoglo da se to, na neki način, realizira na dosta visokom nivou. I evo, sada smo tu pred prezentacijom. Film traje četiri sata. Naravno da po ovoj sadašnjoj brzini kojom gledaoci gledaju filmove na malim ekranima i telefonima ovaj naš film djeluje kao povratak u zlatno doba filma", posvjedočio je Zafranović.
Djevojčicu u filmu igra Milica Stanković, koja je pohađala časove glume u Studiju "Jazavac", dječak je Vuk Trnavac, a glavne uloge igraju Leon Lučev, Predrag Miki Manojlović, Irfan Mensur, Mina Sovtić, Anica Dobra, Milan Marić, Rene Bitorajac, Aleksej Bjelogrlić i drugi.
"Film je krenuo s analizom zla i sa jednom velikom ljubavi djevojčice i dječaka koji je u logoru već dugo bio. S druge strane, imali smo sedam ustaša koji su, svako ponaosob, potpuno drugačiji u tom zlu. Onda smo pratili tih devet sudbina koje nije bilo jednostavno pratiti u paklu koji predstavlja taj logor. Tu su i neke dokumentarne scene iz arhiva koje potvrđuju da je sve to istina", ističe Zafranović.
Reditelj tvrdi da ovaj film poput ranijih njegovih ostvarenja ima kontrasta, ali da su to kontrasti druge - unutrašnje vrste.
"Imate u filmu, recimo, vrlo lijepe ljude. Imate Alekseja Bjelogrlića koji izgleda kao Dikaprio u najboljim godinama i igra fenomenalno. Vi poslije ne možete shvatiti da taj anđeo, kako on izgleda, donosi toliko zla. Tako da imate opet kontraste, ali ovaj put iznutra. Ostali su, u početku, ljudi koje možete svaki dan sresti oko vas. Od tih i takvih ljudi sistem u kojem su počeli da se primjenjuju rasni zakoni, gdje možete ubijati bez ikakvih problema, gdje možete pljačkati bez ikakvih problema, stvori zvijeri. Te zvijeri onda rade to što rade. Mislim da će se u toku ovog filma ljudi okretati oko sebe da vide ko sjedi do njih, da li je to mogući ubojica, tako da su to vrlo interesantne stvari što se tiče ovog filma", otkrio je Zafranović.
Scenografija filma je djelo Milenka Jeremića, a kostimografija Borisa Čakširana. Masku potpisuje Dušica Duda Vuksanović, kasting Angelina Marinković, dizajn i miks zvuka Aleksandar Protić, montažu Milena Predić i Alfred Kolombo, direktor fotografije je Goran Volarević SAS, kompozitor Željko Joksimović, koproducent Miroslav Mogorović, a izvršni producent Zoran Janković.