Glumac Vlasta Velisavljević preminuo je noćas u 95. godini. Čuveni glumac hospitalizovan je usled simptoma korona virusa i smešten na bolničko lečenje zbog komplikacija, javljaju mediji u Srbiji.
Kako je potvrđeno za Telegraf.rs, Vlasta je preminuo noćas u 2:30 u KBC Dragiša Mišović.
Rođen je 28. jula 1926. godine u Beogradu. Na sceni je proveo više od 70 godina, a za to vrijeme ostvario je više od 350 uloga, zato ga mnogi smatraju srpskom glumačkom legendom. Za svoji rad dobio je brojna priznanja, a posljednje, i njemu najdraže, jeste to što je proglašen doživotnim počasnim članom Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP).
Pripadnik je prve generacije studenata glume u Beogradu. Sarađivao je sa brojnim pozorišnim, televizijskim i filmskim rediteljima, a njegove replike prepričavaju se među svim generacijama. Mlađi su ga zapamtili po ulozi babe Nate u filmu "Mala noćna muzika", a ljubitelji pozorišta po tome što je više od 1600 puta sa kolegama na sceni JDP-a igrao predstavu "Buba u uhu".
Vlasta je igrao u 45 dugometražnih filmova, 61 televizijskom filmu i 56 serija. Na filmskom platnu prvi put se pojavio 14. jula 1959. godine u ratnoj drami "Noći i jutra" u režiji Pjera Majhrovskog, a po scenariju Meše Selimovića.
Tri godine kasnije igrao je u televizijskom filmu "Tri priče o Džefu Pitersu". Riječ je o komediji čiju režiju potpisuje Aleksandar Đorđević, a scenario Novak Novak. Glavne uloge tumačili su Miodrag Petrović Čkalja, Predrag Laković i Zoran Longinović. Iste godine snimio je i filmove "Junaci dana" i "Medaljon sa tri srca", a naredne, 1963. godine glumio je u komediji Slavoljuba Stefanovića Ravasija pod nazivom "Cipelice od krokodilske kože". Od 1964. godine igrao je epizodne uloge u serijama "Na slovo, na slovo" i "Kod sudije za prekršaje", te televizijskom filmu "Mali koncert za suze i gitaru" i dugometražnom filmu "Put oko sveta", baziranom na drami Branislava Nušića.
U filmskoj adaptaciji romana Branka Ćopića "Orlovi rano lete" iz 1966. godine, Vlasta je igrao oca jednog od glavnih likova Lazara Mačka. Sledeće godine glumio je u komedijama "Ljubav do groba, poslednja" i "Ljubav preko noći", ratnom filmu "Jutro", te serijama "Smoki", "Krug dvojkom", "Visočka hronika" i "Dežurna ulica". Naredne godine snimio je četiri dugometražna filma i pojavio se u dvije televizijske serije "Gorski car" i "Maksim našeg doba". Igrao je u filmovima "Bekstvo" Zdravka Šotre, "Sajam na svoj način" Petra Teslića, "Tim koji gubi" Arse Miloševića te partizanskom filmu "Bekstva".
Sa Šotrom je sarađivao i 1969. godine na drami "Tanja", te TV filmovima "Neprijatelj naroda" i "Put gospodina Perisona". Iste godine snimio je i filmove "Zakopajte mrtve", "Kod zelenog papagaja" i "Pokojnik". Tokom naredne godine igrao je u filmovima Soje Jovanović i Save Mrmka, te ostvario epizodnu ulogu u televizijskoj seriji "Rođaci" u režiji Zdravka Šotre. 1971. godine učestvovao je u snimanju čak osam filmskih i televizijskih projekata.
Iste godine odigrao je epizodne uloge u serijama "Na slovo, na slovo", "Levaci", "Diplomci" i "S vanglom u svet". Takođe, glumio je u TV seriji "Čedomir Ilić" baziranoj na istoimenom romanu Milutina Uskokovića. U TV filmu "Nirmberški epilog" igrao je maršala Fridriha Paulusa. Glumio je u TV filmovima "Samoubica" i "Zasluge", dugometražnim filmovima "Jedan ujak Hojan" i "Čovek koji je bacio atomsku bombu na Hirošimu", te kratkom filmu Zdravka Šotre "Roman sa kontrabasom".
Sa Radetom Markovićem i Josifom Tatićem snimio je dramu "Oni lepi rođendani", te odigrao epizodne uloge u serijama "Kamiondžije" i "Opasni susreti". Igrao je i u popularnoj seriji "Pozorište u kući", te odigrao epizodne uloge u serijama "Grlom u jagode", "Usijane glave", "Crni dani". U TV seriji "Više od igre" tumačio je Vitomira Ilića zvanog Vita Bas. Iste godine sarađivao je sa Šotrom na filmu "Siroče" i Dejanom Mijačom na drami "Vasa Železova".
U drugom nastavku komedije "Tesna koža“ igrao je advokata Mićka. Tokom 1987. i 1988. godine tumačio je magistra Vlastimira Đorđevića u hit seriji "Bolji život". Krajem 80-ih igrao je u filmovima "Braća po materi", "Boj na Kosovu", "Gospođa ministarka" i drugima. U prvoj polovini devedesetih godina glumio je u skoro svim važnijim filmovima i serijama.
U filmu Dejana Mijača "Valjevska bolnica" iz 1990. godine igrao je Milovana, a u komediji "Tesna koža 4" gospodina Trpkovića. Pojavio se i u filmovima "Bolje od bekstva" i "Napadač", te komediji „Želja zvana tramvaj“. Mlađim generacijama postao je prepoznatljiv kao Tomislav Pavlović ili ujka Toma u seriji "Otvorena vrata" ili kao Lale Koperfild u seriji "Gore dole" koja je emitovana od novembra 1996. do juna 1997. godine na Radio Televiziji Srbije (RTS). Tokom dvehiljaditih četiri puta se pojavio u ulozi dede i to u filmovima i serijama "Metla bez drške 5", "Poseta mlade dame", "Agencija za SIS" i "Seljaci". U humorističnoj seriji "Crni Gruja 2" igra starca Foču od stotinu leta, a u "Ivkovoj slavi" vladiku. Ipak, ono što je obeležilo te godine u njegovoj karijeri i što je oduševilo sve one koji nisu bili upoznati s njegovim radom, bila je uloga babe Nate u komediji "Mala noćna muzika".
Vlasta je izuzetno verno predstavio baku Gordana Kičića, a njegove replike mlađe generacije i danas rado ponavljaju. Od 2010. do 2018. godine glumio je u serijama "Sva ta ravnica", "Mešano meso", "Vojna akademija", „Montevideo, Bog te video“, "Zvezdara", "Otvorena vrata" "Lud zbunjen normalan", "Sumnjiva lica" i drugima. Igrao je i u filmovima "Beli lavovi", "Kako su me ukrali Nemci", "Kad svane dan", "Mamaroš" i drugima.
Ženio se tri puta. Sa prvom suprugom Božanom ima kćerku Dubravku koja živi u Americi. Udata je za Amerikanca i ima dvoje djece, sina Čejza i ćerku Lori. Treći brak mu je ipak bio najuspješniji. Prije više od 40 godina oženio je Nadu, koja je po struci arhitekta.
U intervjuu za "Pulsonline" je rekao slkedeće:
"Pita mene moja supruga Nada šta njoj dođe Desa (majka moje prve žene), a ja joj odgovorim: „Pa valjda tašta, isto kao i meni“. Inače, kad je moja ćerka iz Amerike dolazila u Beograd, sastajali bismo se svi: moja sadašnja žena, njena majka, moja prva Žena, pa čak i njena majka Desa. Obično smo sedeli u kafani „Tri šešira“ i kad bi se malo društvo oraspoložilo, počinjala bi priča o meni. Svaka od njih je znala sve o meni, čak više nego što ja poznajem sebe samoga".
Vlastina velika strast bio je ribolov. Pecao je na skoro svim rijekama koje teku bivšom Jugoslavijom. U šali je govorio da mu je neostvarena želja da postane džez pjevač.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.