Kada se na prostoru bivše Jugoslavije spomene LBGT populacija, odmah dolazi do polemika, revolta i u većini slučajeva zgražavanja. Sve je kulminiralo nasiljem na "Paradi ponosa" 2010. u Beogradu, a režiseru Srđanu Dragojeviću je to djelimično poslužilo kao motiv za njegov novi film "Parada", iako je priču počeo da piše mnogo ranije.
Rezultat svega je najbolji Dragojevićev film nakon "Rana", ali ni približno tako kvalitetan. Ova komedija zanatski odlično urađena, s fantastičnim glumcima, završava kao drama i tragedija, uz monolog jednog junaka o dvije Srbije. Taj prelaz na samom kraju ostavlja najgorči utisak nakon gledanja filma, uz striktno crno-bijelu sliku likova "pozitivaca" i "negativaca", kao i Bosanaca, Hrvata i Albanaca i pokušaj ismijavanja takvog stereotipa, naročito preko viceva. Od takvog prikaza jedino odudaraju Nikola Kojo kao Limun, Hristina Popović kao Biserka i Goran Jevtić kao Mirko, koji su unijeli "boju" u film, dok su gosti iz Hrvatske, BiH i Makedonije odigrali ulogu za neki jeftini TV šou.
Dragojević nije išao do kraja, pa u filmu ne postoji nijedna scena u kojoj se gej osobe dodiruju ili ljube
Međutim, mora se priznati da je upotrebom humora režiser napravio željeni efekat - gledljiv film za široku populaciju. Spojio je krajnosti koje su nespojive. Zanimljiv dio filma je i onaj u kojem režiser odaje počast omiljenim filmovima "Sedam veličanstvenih" i "Ben Huru", a posebno rasprava o tome da li je ovaj potonji gej ili strejt film.
Dragojević nije imao dovoljno hrabrosti da u svom naumu ide do kraja, pa u filmu ne postoji nijedna scena u kojoj se gej osobe dodiruju ili ljube, poput "Finih mrtvih djevojaka" Dalibora Matanića, u kojem imamo izvrsnu lezbijsku scenu.
Iako dosta zabavan, ovaj film je trebalo da zgrozi ili oduševi publiku, odnosno da bude provokativan, ali svakako da ne ostavi ravnodušnim. Međutim, politička nekorektnost baš ostavlja utisak ravnodušnosti. Da li je režiser napravio balans i nije želio da bude konkretniji i "brutalniji" kakav je bio u filmu "Lepa sela lepo gore", s jedne strane radi novca koji je dobio, a s druge da bi privukao što više publike u bioskope, zna samo on, ali mi znamo da će za razliku od režiserova prva tri filma, ovaj brzo biti zaboravljen.