Šejla Kamerić, bh. umjetnica, dobitnica prestižne evropske nagrade "Princess Margaret Routes", koju dodjeljuje holandska princeza, danas počinje snimanje svog dugometražnog filma pod naslovom "1.395 dana bez crvene".
"Ovaj put radim u saradnji s video-umjetnikom Anrijem Salom, a glavnu ulogu igra španjolska glumica Maribel Verdu. Film je inspirisan načinom na koji je život funkcionisao u opkoljenom Sarajevu", kaže Kamerićeva.
Dodaje da je muzika bitna za ovaj film.
"Ona je na neki način i sam scenario. Ritam muzike, u skladu s ritmom hoda i disanja, postaje način egzistencije - postići pravi tempo je zapravo cilj. U tome mi je pomogla Sarajevska filharmonija", objašnjava ona.
Za "Nezavisne" govori o nagradi i dosadašnjim projektima.
NN: Šta za Vas znači nagrada "Princess Margaret Routes"?
KAMERIĆ: Veoma sam sretna i počastvovana, ali ne zbog same nagrade, već i zbog jake političke poruke koju ova nagrada u mom slučaju nosi. Nagrađena sam za dostignuće u umjetnosti pa tako i za moj najpoznatiji rad, "Bosnian Girl", koji ima jasnu kritiku.
NN: Da li ste konkurirali za ovu nagradu, odnosno, kako je uopće došlo do toga da se nađete na listi umjetnika koji konkuriraju za ovu nagradu?
KAMERIĆ: Nisam znala da sam nominirana za ovu nagradu i bila sam jako iznenađena kad su mi javili da sam je dobila. Nagrade su još ljepše kad ne znate da ste u konkurenciji.
NN: U pitanju je i novčana nagrada u iznosu od 50.000 evra. Na koji način ćete uložiti taj novac?
KAMERIĆ: Zaista nisam razmišljala o novčanoj strani ove nagrade. Uvijek radim na najmanje deset paralelnih projekata i najčešće u njih ulažem i vlastiti novac, pa će to sigurno biti slučaj i ovaj put.
NN: Nagrađeni ste i na posljednjem "Zagreb film festivalu" za kratki film "Sreća". Kako je nastao taj film i kakvi su dalji planovi za njegovo prikazivanje?
KAMERIĆ: Film "Sreća" je snimljen u Berlinu u produkciji "Pro.ba/scca" i njemačkim koproducentom "Gepparth production". U njemu glume Milena Dravić i Olga Kolb, direktor fotografije je Vlado Trivić. Radnja filma je smještena u Berlin; s jedne strane to je univerzalna priča o sreći u kojoj nestaje granica između prošlosti i budućnosti, a sa druge, intimnije strane, to je zapravo prisjećanje na život u opkoljenom Sarajevu. Film će sigurno biti prikazan na dodjeli nagrade u Kraljevskom flamanskom teatru u Briselu, 8. februara 2011. godine, a prije toga u planu je festivalska turneja.
NN: Vaš rad "Bosnian Girls" postao je univerzalna priča za cijeli svijet. Kako je uopće nastao?
KAMERIĆ: "Bosnian Girl" je nastao zahvaljujući fotografijama koje je moj prijatelj, fotograf Tarik Samarah, snimio u Srebrenici 2003. godine. Bila sam među prvima kojima je pokazao fotografije. Kad sam ugledala grafit nepoznatog holandskog vojnika znala sam šta moram napraviti.
NN: Vaša video-instalacija "Šta ja znam" iz 2008. bila je veoma zapažena u Evropi. Izlagali ste u Berlinu, bili na Filmskom festivalu u Veneciji. Kakva su Vaša iskustva u ovim istinskim evropskim, pa čak i svjetskim kulturnim centrima?
KAMERIĆ: Moja internacionalna karijera traje od 2000. godine i već sam se navikla da više radim vani nego u BiH.