Najpoznatiji makedonski režiseri su svakako Milčo Mančevski i Stole Popov, oni upućeniji znaju i za sestre Mitevske, međutim rijetko ko je čuo za Vladimira Blaževskog.
Doduše, ovaj Makedonac već godinama živi u Beogradu, ali kada se spomene film "Bulevar revolucije" sa Branislavom Lečićem i Bojanom Maljević svi znaju koji je to film i režiser.
Njegovo novo djelo, nakon pauze od skoro dvije decenije, bio je i makedonski kandidat za Oscara, a riječ je o humorističnoj drami o zemlji i ljudima u tranziciji u kojoj punk nije samo muzika, već i način života, pod nazivom "Punk’s not dead".
Radnja se vrti oko članova najpopularnijeg makedonskog punk benda koji je davno prestao da postoji, dok su se članovi rasuli po čitavoj bivšoj Jugoslaviji, međutim i dalje nastavljajući da žive istim ili sličnim načinom života. Kada od jedne strane nevladine organizacije dobiju ponudu da sviraju za Albance u Debru oni je prihvataju uz dobar honorar. Samo, postoji problem što treba da se skupe nakon 17 godina.
Snimljen u stilu "sinema verite", ovaj film ima mnogo mana, ali uprkos njima, jako je gledljiv i jedno je prijatno osvježenje iz Makedonije. Uz to još i pokušava da pronikne u probleme tranzicionog i nacionalističkog društva.
Iako su pankeri prikazani stereotipno, kao u filmovima osamdesetih godina, opet se razlikuju svojim dosjetkama i svojom humanošću za razliku od birokrata ili stranaca u ovom filmu koji su hladni.
Drugi znak slabosti u ovom filmu je režiserski. Blaževski je očigledno mnogo bolji kao scenarista nego kao režiser, gdje pokušavajući da dočara realnost i držeći se dokumentarističkog stila u pojedinim kadrovima "zaluta". Nasuprot režiji napravio je brutalno i emocionalno jak i provokativan scenario sa dosta uvjerljivom glumom.
Glavnu ulogu 40-godišnjeg anarhiste, nihiliste i bivšeg narkomana, koji još živi sa majkom odigrao je Jordan Simonov, dok je najbolji pojedinac u filmu njegov najbolji prijatelj Ljak ili Toni Mihajovski sa svojim ljubimcem žabom Ferdinandom, koji svojom gestikulacijom i ekspresijama zasjenjuje letargičnog Mirsu.
Film ima i elemente "road movie" kada se tri člana benda upute u Srbiju i Sarajevu u potragu za preostalim članovima. Svaka nova lokacija nudi novu priču i nove nezgode. Od pregršt učinkovitih scena koje uključuju psovanje, golotinju, ogromne količine alkohola i ukradenu svinjsku polovicu, najučinkovitije su one na putovanju.
"Punk’s not dead" nema linearnu priču, već je ona u jednom trenutku na cesti, u drugom je muzička, dok je u trećoj ljubavna poput scena iz "crnog talasa".
Međutim, u pozadini svega toga se krije univerzalna priča koja zaokuplja sve zemlje Balkana, a to je problem sa zatvorenošću, nacionalizmom, od kojih pojedinci bježe kroz muziku ili traže neki drugi "izduvni ventil". Blaževski je stvorio sliku nove Makedonije u kojoj daje prednost autsajderima, a ismijava nacionaliste i strance.