Dugometražni film "Ljuljaška", koji će u srijedu doživjeti premijeru u Beogradu, rediteljsko je djelo Tamare Drakulić iz Srbije, koja, zajedno sa koleginicom Anom Ivanović, potpisuje scenario.
Njih dvije su, takođe, i glavni protagonisti filma koji tretira neobičnu priču nastalu spletom okolnosti tokom jedne radijske emisije.
Ovo je prvi dugometražni film Drakulićeve, prije kojeg je radila uglavnom kratke filmove, animacije i džinglove. Vremenom "dugački metar" je postao izazov na koji je autorka odlučila da odgovori.
"Ljuljaška" je prvobitno bila radio-emisija koju smo Ana i ja vodile na Internet radiju Novi Beograd. S obzirom na to da za jednu emisiju nismo imale ideju, odlučile smo da slažemo slušaocima da putujemo po Americi. Tako smo napravile radio-mokumentarac (izmišljeni događaj predstavljen u dokumentarnoj formi), pa puštale muziku i zvuke koji će dočarati to putovanje. Izazvali smo vrlo uspješan efekat čak i među nekim prijateljima, pa su nam tako poželeli srećan put", kaže kroz smijeh Drakulićeva i dodaje da je emisija u tom smislu definitivno uspjela.
Fiktivno putovanje
Mjesec dan nakon emitovanja, trebalo je da radi svoj diplomski film, i razmišljajući o temi, zaključila je da se od spomenute radio-emisije, zapravo, može napraviti film.
"Svaki film je laž, u nekom kontekstu. Naš film koji je nastao na osnovu laži, morao je u jednom momentu da se stvarno odigra, dakle kao istina, da bi se ta laž snimila i postala film. To mi je jedan od lepših delova ovog procesa rada na njemu", kaže Drakulićeva.
Osnovna ideja priče je da dvije voditeljke, koje u svojoj emisiji lažiraju putovanje, na kraju stvarno završe na drugom kontinentu.
"Dakle, sve započinje sa laži, koja nas na kraju i odvede u Ameriku", objašnjava Drakulićeva i naglašava da je u tom trenutku to bila samo ideja, jer su obje bile doslovno bez novca.
Ipak, "pala" je definitivna odluka da se nekako nađe način da odu u SAD kako bi zajedno snimile film nazvan po radio-emisiji.
(Ne)izvjesni odlazak
Prva novčana sredstva bila su poklon podrška autorkine prijateljice, nakon čega su bezuspješno slale molbe i konkurisale gdje god su mogle. Međutim, nikakvi odgovori nisu stizali.
"Došle smo do nešto sredstava, bez ikakve pomoći ministarstava i fondacija. Našli smo novac, pa se prvo pitanje nametalo da li će ga biti dovoljno da stignemo do planiranog Las Vegasa", priča Drakulićeva i ističe da je tada krenulo preračunavanje.
Mjesec dana je sjedila za kompjuterom i pokušavala da u mini-budžet koji su imali na raspolaganju "uglavi" stavke. Ona kaže da je uporedo sa pisanjem scenarija, pokušala da poreda prioritete.
"Kada sam završila, prioritet je bio da, prije svega, nama bude lepo, s obzirom na to da je moje iskustvo snimanja filmova, uglavnom, suprotno od toga. Htela sam da vidim da li i u tom procesu stvaranja, tj. samom snimanju, možemo da uživamo. I pokazalo se da možemo", tvrdi ona, ne krijući da je bilo i teško, ali naglašavajući da sve ima svoje izazove.
Snimanje u Americi
Ona ističe da su se na neki nevjerovatan način na kraju zaputili preko okeana. Novac za putovanje je bio planiran tako da bude dovoljan za neka dva mjeseca, a uključivao je avionske karte, iznajmljivanje RV-a, smještaj u hotelu po potrebi i kostime. Ipak, prvobitni plan je morao biti izmijenjen, pa su ostali skoro duplo kraće.
"Išlo je nas četvoro, niko nikada nije bio u Americi, pa je u tom smislu bila prava avantura. Bilo je raznih priča - da će nas zatvoriti ako samo izvadimo kameru, pa do toga da li smemo da snimamo u Njujorku ili ne, i slične stvari", priča Drakulićeva.
Kaže da je snimanje na kraju koštalo 7.500 evra, u šta je, naravno, bio uračunut i put. Kasnije, u postprodukciji potrošili su još dodatnih 1.000 evra.
"Putovali smo preko Njujorka, Memfisa, pa kroz Oklahomu, Teksas i Arizonu, sve do Las Vegasa. Bilo je to jedno predivno putovanja, nakon čega je ostalo da složimo sve te 'sličice' koje smo snimili", objašnjava Drakulićeva i naglašava da je radila na tome od kada su se vratili u Beograd.
"Evo, nakon nekih godinu dana rada, uskoro imamo premijeru", zadovoljna je ona.
Vizuelna strana
U filmu postoji definicija, kojom su autorke opisivale i pomenutu emisiju: "Ljuljaška je mehanička naprava, koja na principu poremećaja ravnoteže, osobu koja na njoj sedi, nosi gore-dole, levo-desno. Na taj način se u glavi nošenog stvara osećaj koji je blizak letenju, ali se ipak sa letenjem ne može izjednačiti."
"To smo hteli i filmom da postignemo. Film je 'radio road movie', jer putujemo Amerikom u potrazi za omiljenim muzičarem, i kao što smo u emisiji pokušali zvukom da dočaramo to naše putovanje, kroz film je audio-pokušaj koji smo kreirali dobio svoju vizuelnu stranu", objašnjava Drakulićeva i dodaje da se radi o muzičkom filmu, ali nije htjela da razotkrije ostalo, prije nego što bude i prikazan.
Ona naglašava da se ne radi o klasičnom filmu, te da joj je tokom montaže bilo najinteresantnije i najizazovnije što nije imala sa čim da ga uporedi.
"Nisam mogla da se povedem za nekim autorom kojeg volim i cenim. Princip je bio - postoji priča i naći ću način da je ispričam. Moj lični utisak je da sam uspela da nađem taj način. Ali, razmišljala sam o Vendersovom 'Until the End of the World', Godari opet ima tu neku vrstu mozaički kombinovane priče, avangardisti sedamdesetih kod nas i u Evropi... To je ono što eventualno može da se vidi u filmu", naglašava Drakulićeva i dodaje da je način snimanja koji su koristili mnogo jednostavniji, lakši i prijatniji u odnosu na klasičnu produkciju.
Ona kaže da je korištenje animiranih kadrova obično prvo što upada u oči, a netipično za filmove sa našeg podneblja.
"Film ne spada u angažovane filmove, ali ako ja treba da se angažujem u ovakvoj kulturno-političkoj sredini, ja bih se angažovala na ovakav način", ističe autorka i kaže da će poslije premijere znati gdje će se film prikazivati u Srbiji, te dodaje da planira odlazak na festivale, kao i da je plan prikazivanje širom regiona.
Profesionalni amater
Tamara Drakulić završila je studije na Odsjeku za filmsku režiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu. Tokom studija doprinijela je snimanju i montaži dugometražnog filma "Novo je da sam zlostavljana" te je proglašena za najboljeg studenta. Pomagala je i na filmu "Život i smrt porno-bande", dok je za popularni "Klip" Maje Miloš radila kasting i bila asistent.
"Imala sam sreću da me ti filmovi uvedu u profesionalni filmski život, mada me 'profesionalno' nešto preterano i ne interesuje. 'Ljuljašku' bih, u tom smislu, pre stavila u kategoriju nečega što je više amaterski, ukoliko za 'amatersko' važi definicija koju je moj drug lepo rekao: 'Amateri rade ono što vole, a profesionalci ono što moraju'", zaključuje ona.
Potraga za Džekom Oblivianom
"Majkom svih puteva", američkim Route 66, glavne junakinje započinju svoju potragu za omiljenim muzičarom Džekom Oblivianom, legendom garažnog rokenrola. Kanjoni Arizone, teksaške prerije, prašnjavi putevi Oklahome, stjenovite obale Pacifika, crno bluzersko srce Memfisa i lavirinti Las Vegasa stvaraju magičnu igru svjetlosti kroz koju nas vodi film "Ljuljaška".