Radoslav Milenković, glumac, reditelj i pjesnik, publici u RS postao je omiljen nakon uloge Ratka u seriji "Vratiće se rode". Glumio je u mnogim poznatim filmovima, ali kaže da će ga publika u nešto drugačijem svjetlu moći vidjeti u filmu "Đavolja varoš", debitantskom ostvarenju Vladimira Paskaljevića, a koji će na proleće imati svoju premijeru.
Iako su uloge koje je do sada imao u filmovima bile pretežno sporedne, smatra da su ostale veoma zapažene zbog načina na koji ih je odigrao.
Za "Nezavisne novine" otkriva koliko je teško uskladiti pozorišnu i filmsku karijeru, te da je glumački posao, kao i bilo koji drugi pošten posao u Srbiji, nedovoljno cijenjen i plaćen.
Milenković kaže da još živimo poslednje izdisaje situacije u kojoj je moguće baviti se umjetnošću razmišljajući više o estetici nego o novcu, kao i da u budućnosti prijeti komercijalizacija čitavog života, pa i pozorišta.
NN: Kada ste počeli da se bavite glumom na filmu, a koje godine ste prvi put stali na daske koje život znače?
MILENKOVIĆ: Prvi put sam se obreo na filmu 1980. godine, u ulozi Luke u filmu "Široko je lišće" u režiji Petra Latinovića. U pozorištu sam prvi put igrao u leto 1977. u predstavi "Tantantadruj" prema tekstovima Ćirila Kosmaca, a u režiji Petra Zeca u pozorištu "Dvorište" u Beogradu.
NN: Ko su Vaši glumački uzori?
MILENKOVIĆ: Moj jedini glumački uzor je Pero Kvrgić.
NN: Koliko je teško uskladiti pozorišnu i filmsku karijeru?
MILENKOVIĆ: Živimo i radimo u neredu i haosu, te je vrlo teško govoriti o bilo kakvom usklađivanju. Radimo gde nas i kad nas pozovu, a posledice takve stihije trpe naši bližnji.
NN: Šta Vam je draže - režija ili gluma?
MILENKOVIĆ: Ne mogu decidirano da odgovorim na to pitanje, ali možda bih mogao da parafraziram Čehova: "Režija je moja zakonita supruga, a gluma ljubavnica".
NN: Vaše uloge su do sada pretežno sporedne, ali veoma su zapažene i ostaju zapamćene. Zbog čega?
MILENKOVIĆ: Ako to ne zvuči neskromno: verujem da je to zbog načina na koji sam ih odigrao.
NN: Da li je glumački posao dovoljno cijenjen i plaćen u Srbiji?
MILENKOVIĆ: Nažalost, nije. Međutim, nijedan pošten posao nije dovoljno cenjen i plaćen u Srbiji. Takva nam je Srbija... Naizgled, reditelji su bolje plaćeni, ali tržište je tako malo, repertoari proizvoljni, interesne grupe bestidne, pa visina honorara teško čini podnošljivim pozorišni kontekst u kome reditelji rade.
NN: Bili ste direktor filmskog festivala u Nišu. Kakve uspomene nosite iz tog perioda?
MILENKOVIĆ: Lepe uspomene... Bila je to uzbudljiva nedelja, krcata susretima, događanjima i, pre svega, izuzetnom publikom u niškoj Tvrđavi.
NN: Koliko je za Vas danas važan metod glume Stanislavskog, a koliko je potrebnija improvizacija i imaginacija u stvaranju lika?
MILENKOVIĆ: Za ovu vrstu pozorišta i filma kojom se kao glumac bavim metod Stanislavskog je još uvek neprevaziđen i daleko najvažniji. Improvizacija je u najdubljem temelju toga metoda a imaginacija je jedna od ključnih reči u metodu Stanislavskog.
NN: Da li ste se poistovjetili sa likom u seriji "Vratiće se rode"?
MILENKOVIĆ: Uloga sa mnom privatno nema nikakve veze. A i inače, što se tiče svih dosadašnjih uloga, mislim da mi nijedna nije bila slična. Ipak, smatram da je uloga u ovoj seriji odlično napisana kao svojevrsni socijalno-psihološki uzorak. Volim tu ulogu.
NN: Veoma ste popularni u Republici Srpskoj zbog uloge u ovoj seriji. Da li ste svjesni toga?
MILENKOVIĆ: Što se tiče odjeka serije u Republici Srpskoj - to mi je poznato, budući da sam povremeno u porodičnoj kući na Kozari, nedaleko od Manastira Moštanice, odakle je, inače, moja majka Ljuba. Sa rođacima i prijateljima često razgovaram o seriji.
NN: Kakav saradnik je Dragan Bjelogrlić, po čijoj ideji je i snimljena serija "Vratiće se rode"? Da li je tačno da ga je brak smirio u potpunosti?
MILENKOVIĆ: Dragan je izuzetno sposoban producent, sjajan glumac i odličan drugar. To za smirivanje ne znam, nisam čuo o tome, baš ću da ga priupitam o toj temi. Ha, ha, ha...
NN: Sa kojom filmskom ulogom do sada ste najzadovoljniji?
MILENKOVIĆ: Veoma mi se dopada uloga koju sam odigrao u filmu "Ubistvo s predumišljajem", ali volim i onu u "Boju na Kosovu" i u "Sedam i po"... Mnogo mi je draga i uloga u seriji "Vratiće se rode", jer sam se najbolje proveo prilikom snimanja serije, a imao sam i izuzetno dobru saradnju sa svim kolegama.
NN: Da li možete izdvojiti mlade perspektivne glumce koji su se pojavili na srpskoj sceni, a koji imaju šansu da uspiju?
MILENKOVIĆ: Ne bih želeo da izdvajam nikoga; toliko je darovitih mladih ljudi, koji će sigurno napraviti veliki uspjeh i izgraditi svoje ime. Smatram da narod koji ima takav glumački podmladak ne treba da se brine za svoju budućnost.
NN: Šta je potrebno da napravi mlada glumica ili glumac kako bi postali popularni?
MILENKOVIĆ: Treba da najbolje moguće urade svoj deo posla a onda da uz puno sreće i predstava ili na filmu dožive uspeh kod publike. A to se nikada unapred ne može znati. Sigurno je da jednake šanse za uspeh imaju i muškarci i žene, jer to nema nikakve veze sa polom. A što se tiče saradnje, takođe je svejedno da li radiš sa ženama ili muškarcima, jer čvrsto stojim iza toga da je najlakše sa talentovanim.
NN: Koji ljubavni čin na filmskom platnu je po Vašem mišljenju bio najubjedljiviji i snimljen sa ukusom?
MILENKOVIĆ: Izdvojiću Bertolučijev film "Poslednji tango u Parizu". Nekoliko scena u ovom ostvarenju su bez premca.
NN: Da li biste se zbog uloge skinuli goli u nekom filmu i da li ste već snimali ljubavnu scenu s partnerkom?
MILENKOVIĆ: Uradio sam to letos u filmu "Đavolja varoš", debitantskom filmu Vladimira Paskaljevića, koji će na proleće imati svoju premijeru.
NN: Ukoliko uloga bude zahtijevala od Vas da se poljubite sa muškarcem da li bi ste to uradili?
MILENKOVIĆ: Naravno da bih. Ja sam profesionalac u svom poslu, ali moj pristanak bi ipak zavisio od uloge, scenarija, reditelja i... partnera.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o sapunicama?
MILENKOVIĆ: Ne znam ništa o sapunicama. Iskreno, i ne zanimaju me, pa ih i ne pratim.
NN: Da li trenutno radite na nekom projektu?
MILENKOVIĆ: Nedavno smo završili snimanje novogodišnjeg specijala "Rode u magli", u dva dela, a na proleće me čeka lepa uloga u novom filmu Srđana Dragojevića.
NN: Da li Vas privlači rad u SAD-u?
MILENKOVIĆ: Nemam nikakvu želju vezanu za Ameriku. Uopšte me ne privlači da radim, niti da živim tamo, iako su plate glumaca i reditelja neuporedivo veće u odnosu na naše u Srbiji.
Poezija druga ljubav
Radoslav Rale Milenković, filmski i pozorišni glumac i pozorišni reditelj, rođen je 1958. godine u Novom Sadu.
Studirao je glumu na Akademiji umetnosti u istom gradu u klasi profesora Branka Pleše, a pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Dejana Mijača.
Bio je stalni član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1987. godine, a od 2005. godine stalni je reditelj drame Srpskog narodnog pozorišta.
Milenković je za sada objavio dvije knjige poezije: "Tačka. Pepeo. Poezija." i "Krhotine".
Neke od pozorišnih uloga koje su obilježile njegovu karijeru su "Limunacija", "Uzdah", "Paskvelija", "Oslobođenje Skoplja", "Ratnički rastanak", "Sveti Georgije ubiva aždahu", "San letnje noći", "Besnilo"...
Serije u kojima je glumio su: "Ožalošćena porodica", "Otvorena vrata", "Gore dole", "Crni Gruja"...
Njegove najznačajnije uloge na filmskom platnu su: "Braća po materi", "Boj na Kosovu", "Ubistvo s predumišljajem", "Lepa sela lepo gore", "Rane", "Četvrti čovek", "Sivi kamion crvene boje", "Sedam i po".