Banjaluka je napokon dobila svoj prvi igrani film "32. decembar", koji ima isto ime kao i Enki Bilalov strip. Nakon nekoliko glomaznih koprodukcija i pokušaja sa projektom "Heroji za jedan dan", nekoliko ljudi dobre volje na čelu sa režiserom Sašom Hajdukovićem se odlučilo na posao ravan onom koji je imao Sizif. I, uspjeli su u tome, vrlo uspješno, jer ovaj proizvod može s ponosom predstavljati grad na Vrbasu!
Trud i želja su vidljivi u svakom kadru, a glumci su pokazali po ko zna koji put da se možemo ponositi sa njima. Većina glumaca, počevši od Ljubiše Savanovića i Nikoline Đorđević su bili jako dobri. Jedino se poneki od njih nisu snašli pred kamerama, što je razumljivo, jer nikada nisu imali prilike glumiti u ovakvim projektima, pa su prenijeli naglašene gestikulacije i intonacije iz pozorišta.
U priči o potrazi za ljubavnom srećom, u kojoj se isprepliću sudbine šest ljudi, vidljiv je uticaj scenariste Giljerma Arijage, a sa kojim se režiser baš nije potpuno snašao. Hajduković je koristio nelineranu montažu i kameru iz ruke, dok su se "crne rupe" kao dramaturške pauze prelazaka sa jednog para na drugi mogle izbjeći. Kroz različite likove pokazana je stereotipizacija određenih karaktera, poput sponzora, "seljaka" ili razmaženih djevojčica.
Takođe je pokazan mentalitet na ovim prostorima i problemi s kojima se mladi svakodnevno susreću, poput korupcije, iskorištavanja, odnosa sa roditeljima, koji su na jednostavan način preslikani na platno, kombinovani sa vječnom potragom za srodnom dušom. Ostavljen je otvoren kraj, kao i u životu, koji svakom gledaocu ostavlja da razmišlja kako se priča mogla završiti.
Vidljivi su neki manji tehnički nedostaci, koji su se pojavili pretežno zbog nevelikog budžeta filma, ali i neiskustva ekipe, jer neki kadrovi nisu usklađeni. U samoj dramaturgiji povremeno se pojavljuju propusti i prejednostavno napisani dijalozi, što se posebno odnosi na prvi dio filma.
Uprkos svemu, režiser i čitava ekipa zaslužuje da im se na trudu čestita. Ovim filmom je pokazano je da se u Banjaluci može napraviti nešto kvalitetno, samo treba dati priliku mladim ljudima, a ne davati samo pare Kusturicama, Markovićima i sl. Nadamo se da ubrzo možemo očekivati novi i još bolji film.