Maštovita knjiga Lujsa Kerola je doživjela mnoštvo filmskih adaptacija, a posljednju u nizu je uradio "čudak" Tim Barton, koji je svakim svojim dijelom s jedne strane izazivao oduševljenje, a sa druge zgražavanje. Za "Alisu u zemlji čuda" je imao povjerenja u provjerenu ekipu s kojom je radio, pa su se tako ponovo okupili Džoni Dep, Helen Bonham-Karter idrugi da bi napravili spektakularno vizuelno raskošnu priču.
Barton je pomjerio vremenski radnju, tako da je Alisa znatno starija i ponovo se vraća među svoje prijatelje zečeve, mačke, Velikog šeširdžiju, ali ne sjećajući se da je bila tu ranije. U proročanstvu piše da će ona odlučiti pobjednika u borbi između dobra i zla, Crvene (zle) i Bijele (dobre) kraljice. Barton nije puno odstupio od svog prepoznatljivog opusa, pa mu sama radnja nije bila jača strana, koju je veći dio izmislio, iako svi znaju priču o Alisinim avanturama. Za razliku od ranijih njegovih djela, u ovom filmu je upao u vlastitu zamku miješanja maštovitosti i lucidnosti i vjernog prenošenja romana, koji je na sreću sveden na mininum. Kako se film odmicao, sve je više vidljivo preovlađivanje stereotipizacije, a u tome su akcione scene imale prednost. Sve završava borbom dobra i zla, nekarakterističnoj za Bartona, jer se od njega ipak očekuje mnogo više od takvih klišea. Na originalnost nas je navikao u filmovima "Krupna riba" ili "Edvard Makazoruki".
Ne gledajući narativnu strukturu, film izgleda kao prelijepa slikovnica, uz mnoštvo zanimljivih karaktera, koji u svakom kadru nudi pregršt užitaka gledaocima, kako onima koji gledaju 3D tako i onim koji gledaju 2D film. Za razliku od "Avatara", ovdje je naknadno dodavana 3D tehnologija, tako da film ne gubi na vizuelnoj raskoši ni u 2D varijanti.
Od likova svakako odskaču već spomenuti Džoni Dep kao Veliki šeširdžija i Helen Bonham-Karter kao Crvena kraljica, koji su još jednom pokazali svoju izvrsnu interpretativnost luckastih likova i bez kojih ovaj film ne bi bio toliko zanimljiv.
"Alisa u zemlji čuda" se može svrstati u srednji rang Bartonovih filmova, u kojem je režiser pokazao svoju snagu tamo gdje je najjači, ali pokazao i neke svoje slabosti, najviše u samoj naraciji.