Tresla se gora, rodio se miš! Tako se može okarakterisati novi, 22. po redu film o Džejms Bondu pod nazivom "Zrno utjehe". Sva harizma britanskog tajnog agenta, njegov mačoizam i humor, ali i Kjuovi gadgeti koji su krasili svaki Bondov film su nestali.
Nestala su i neka druga obilježlja hladnokrvnog 007, kao na primjer njegovo prepoznatljivo predstavljanje, votka martini, pucanj kroz oko na početku filma, ali to se donekle i može oprostiti.
Ono što je ostalo je mnoštvo akcije koja je tako ludo montirana da steknete utisak da je vaša percepcija usporena i da ne možete sve da pohvatate. Tu je i nezaobilazni luksuz u obliku hotela, novog automobila fijata ka, dok je egzotika ovaj put vidljiva u italijanskim starim gradovima, ostrvima i bolivijskim tj. čileanskim pejzažima.
Scena koja odskače od svih je izvođenje opere "Toska", kao i scenografija, kamera, montaža i radnja koje to prate. Svakako se očekivalo i više erotike, a dobilo se vrlo malo.
Uprkos prelijepim agenticama koje igraju Olga Kuriljenko i Gema Aterton, imali smo malo prilika gledati ono što je krasilo Bonda sa Šon Konerijem i Rodžerom Murom. Jedino je ostalo za pamćenje, kada je Gema nađena prelivena naftom, kao što je u "Goldfingeru" jedna od njenih prethodnica bila prelivena zlatom.
Radnju ne spominjem jer je ona, kao i u ostalim filmovima vezana za različite političke intrige i nije na prvom mjestu. Ono što se svakako ne može oprostiti novim stvaraocima Bonda je da su sve ono što je krasilo ovog agenta i davalo mu njegovu orginalnost jednostavno izbrisali.
Tako je Danijel Krejg na trenutke običan, ranjivi smrtnik, na trenutke je gej ikona, a na trenutke junak u borbi protiv svih. Iako zabave u vidu akcije ne nedostaje, u "Zrnu utjehe" smo dobili više Džejsona Borna nego Džejmsa Bonda, što će fanove najgledanijeg filmskog junaka udaljiti od filma.