Alek voli Teodoru, Teodora voli Nemanju, a Nemanja voli Marinu, dok Marina voli Aleka. Krug se zatvara, a izvan njega stoje Bane i njegova majka koji su u potrazi za ljubavnom srećom. To se sve dešava u novom filmu Miroslava Momčilovića "Čekaj me, ja sigurno neću doći", poznatog po dosta kvalitetnom filmu "Sedam i po".
Radnja i ovog filma je smještena na Novi Beograd, koji je izgleda postao zaštitni znak novog talasa srbijanskog filma, kao centar urbane kulture. U njega je režiser smjestio nekoliko neurotičnih i neobrazovanih ljudi koji o ljubavi ne znaju ništa i koji su znatno slabije dramaturški koncipirani od onih u "Sedam i po", koji su takođe tragali za jednom drugom vrstom životne sreće. Lik Baneta, koji je u drugom planu je, u stvari, oslonac filma i glavna karika, kojoj je trebalo mnogo više pažnje posvetiti.
Za razliku od muških likova, žene su infantilne i glupe i koje se bore za svoje muške polovine kao da bez njih ne mogu, pa čak među njih spada i lik kojeg igra Mirjana Karanović, koja traga za svojim nikada prežaljenim dragim. Likovi su opisani i okarakterisani na jednostavan način.
Svi oni, na kraju, upadaju u vlastiti lavirint neznanja o ljubavi i voljenja samog sebe i ostaju nesretni, izuzev Baneta. Režiser, nelogično nudi happy end u kojem se svi vraćaju svojim voljenima i nalaze pravu ljubav.
Momčilović se, kao i u filmu "Sedam i po" pokazao kao bolji scenarista, nego režiser. Napravio je zanimljivu priču sa grupnim junacima, u kojoj su se iskazali neki izvrsni glumci, poput Miloša Samolova, Milice Mihajlović ili Petra Božovića, i u kojoj je pokušao da pronađe odgovor na pitanje šta je ljubav.
Nažalost, kada je u pitanju režija, nije bio toliko uspješan. Nekoliko puta se ponavlja i ne pridodaje dovoljno dinamičnosti same radnje, iako priča to zahtijeva, tako da imamo utisak da ona ponekad stoji u mjestu.
Film je u prethodnoj godini dobio nekoliko nagrada na regionalnim festivalima, mada ih većinu nije zaslužio. Režiserov prvenac "Sedam i po" je bolji film od ovog, a prošlu godinu u Srbiji je definitivno obilježio film "Život i smrt porno bande", koji je, nažalost, ostao bez glavnih nagrada.