Ostvarenje koje je pokorilo "Oskara", "Zlatni globus" i koje je najavljivano kao film decenije - "Milioner sa ulice" definitvno ne zaslužuje toliko pažnje. Daleko od toga da nije kvalitetan, ali je bilo mnogo zanimljivijih i efektivnijih filmova koji vrijede više od njega.
Film je snimljen po romanu Vikasa Svarupa "Pitanja i odgovori", od kojeg je uzeta samo osnovna ideja, a sve ostalo je promijenjeno, pa i ime glavnog junaka i dobijen je rezultat koji je bolji od orginala (knjige), što je zaista rijedak slučaj. Bolivudska priča uklopljena u američki šablon sa srećnim krajem je već viđena, ali u rukama Denija Bojla, jednog orginalnih majstora, dobija na potrebnoj inovativnosti, i to je ono što ovaj film čini mnogo kvalitetnijim. U svom prepoznatljivom maniru, kojim je sve oduševio u "Trainspottingu", režiser nas provlači kroz krajnosti indijskog društva, koje je u nekim trencuima i pretjerano, i ljubavni trougao, koji dovodi do suparništva dva brata, izvrsno se poigravajući s kamerom i montažom. Za dobro strukturiranu priču zasluge pripadaju i scenaristi Sajmonu Bofoju, koji je masu sporednih likova i događaja izbacio, ali ubacio njihove najvažnije karakteristike u likove koje je ostavio. Indijski glumci, kojima je ovo bilo prvo iskustvo s filmom, svoj su posao odradili fantastično, tako da se nije primijetio nedostatak "rutine", dok je Frida Pinto noćima poslije dolazila u snove. Jedan od izvrsnih detalja u filmu je svakako i muzika, koja je odlično ukomponovana i prati svaki zanimljivi kadar, a i vrlo je melodična, tako da lako ostaje u uhu. Međutim, ova priča koja ostavlja bez daha prikazivanjem socijalne surovosti i borbe za opstankom, s druge strane, na kraju ne dobija na realnosti, u kakvom maniru je trajala cijelo vrijeme, već se pretvara u sapunicu u kojoj glavni junak mora pobijediti na svim poljima. Da li je tako stvarno? Nije!