Jasmila Žbanić je sa svojim novim filmom drugi put bila u trci za "Zlatnog medvjeda" u Berlinu, ali ga nije dobila. Međutim iako nije dobila nagradu, "Na putu" je bolji od nagrađenog filma "Grbavica", jer mnogo kompleksniji i s upečatljivim glumačkim rolama.
To je film koji otvara neka moralna pitanja koja su svakodnevni problem BiH. Za razliku od prošlog puta, kada je glavna tema bilo ratno silovanje, iz ženske perspektive, režiserka se ovaj put bavi feminističkom rekonstrukcijom društva iz konzervativnog u liberalno shvatanje. Konzervativnom shvatanju pripada Amar, koji od vlastite nemoći bježi u vehabije, dok mu djevojka Luna ima liberalna shvatanja i provodi se "grešno" u diskoteci. Nemogućnost da dobiju dijete prirodnim putem dovodi do njihovog razilaženja, a transformacija Amara, nakon koje on ne želi više da ima seks prije šerijatskog braka, kulminaciju doživljava s ispadom na proslavi Bajrama, gdje ne prihvata "moderan" način obilježavanja praznika, što je i najbolji dio filma.
Prvi dio filma ima nekoherentnu montažu s čestim poveznim kadrovima Sarajeva, u kojima nas režiserka pokušava da uvede u priču. Međutim, kako film odmiče sve je više vidljiv prepoznatljiv stil režiserke, ali za razliku od "Grbavice" ne toliko suvoparan, već precizan i s mnogo više objektivnijih pogleda. Na mnoga postavljena pitanja nudi se mogući odgovor, međutim, kraj ostaje otvoren i nudi svakom gledaocu da ima svoj zaključak. Režiserki su uveliko pomogli i glavni akteri, Leon Lučev i Zrinka Cvitešić, koji su vrlo upečatljivo odigrali bračni par. Takođe su maestralni Ermin Bravo, kao Bahrija, i Mirjana Karanović, kao njegova žena, čiji je jedan pogled ispod burke dovoljan da se gledaocu "sledi krv u žilama".
Novi film Jasmile Žbanić je jedan od rijetkih koji ispituje muslimansku vjeru i koji provocira svakog, posebno one koji vjeruju u ustaljene stereotipe, bilo o konzervativizmu, bilo o liberalizmu.