Brak i varanje partnera su tema mnogih romana i filmova, a jedan od njih je i novi projekat Rajka Grlića "Neka ostane među nama".
Riječ je o savremenoj ljubavnoj priči smještenoj u Zagreb, u kojoj su glavni likovi braća Nikola i Braco i nekoliko žena, odnosno njihovih supruga (Anamarija i Marta) i ljubavnica (Latica, Davorka). Režiser je već imao iskustva sa sličnim pričama ulazeći u mikrokosmos bračnih i vanbračnih zajednica.
Univerzalna tema nevjerstva i zaljubljenosti u sebe i s druge strane potraga za srećom je u ovom filmu previše zakomplikovana dramaturgijom, koja liči na špansku sapunicu, samo ne od 150 nastavaka, već od sat i po vremena. Sama struktura filma je zanimljiva, dok je tolika dramaturška povezanost svih likova moguća samo u nerealnoj situaciji. Režiser varanje ne vidi kao dekadenciju, nego ga svrstava u isti koš s tračem, što se vidi i u sceni na kraju filma o mrtvacima koji su varali svoje partnere.
Ono što izdvaja Grlića i ovaj film je njegova prefinjenost u radu s glumcima. Ksenija Marinković je bila "ukočenija" od ostalih glumaca, dok posebno treba pohvaliti korištenje "purgerskog" dijalekta Mikija Manojlovića. Drugo, Grlić je radio s provjerenom ekipom (montažer Andrija Zafranović, kamera Slobodana Trninića) i treće, najveće osvježenje, koristio je nezaobilazan element u ljubavnim dramama, kojih se većina režisera stidi, a to je seks. Grlić nije površno prikazivao seks, već nam je tim scenama pobliže pokazivao likove i ulazio u međuljudske odnose.
Bez prevelikog pametovanja, Grlić je pokazao ljude iz svakodnevnog života sa svim mana i vrlinama, međutim da oni nisu svi rodbinski toliko isprepleteni, već da ima više slučajnosti film bi bio još bolji.