Dugo očekivani "spektakl" po kultnom tekstu najpoznatijeg dramskog pisca na prostoru bivše države, Dušana Kovačevića, i u režiji možda i najpopularnijeg režisera na istom prostoru, Srđana Dragojevića, "Sveti Georgije ubiva aždahu" nije spektakl kakav je najavljivan, ali je daleko od prosječnog filma, koji nam je pokazao novo lice režisera.
Nedostatak ovog filma je što je s predviđenih tri sata trajanja skraćen na dva, pa je gledaocima koji nisu upoznati s tekstom dosta stvari ostalo nerazjašnjeno (mnogo opširnije će biti prikazano u seriji). Film obiluje mračnom atmosferom, s izvrsnom scenografijom, fotografijom i efektima, koja podsjeća na onu u "Čarlstonu za Ognjenku". Pojedine role glumaca, kao ona Branislava Lećića, su zasjenile dvoje glavnih glumaca, između kojih se nije osjetila nikakva interakcija. Međutim, Ristovski je odigrao možda i najbolju ulogu, poslije one Crnog u "Undergroundu". Srbijanski "Prohujalo s vihorom", kako možemo nazvati ovu melodramu, je pokazao Dragojevića mnogo osjećajnijeg nego što smo ga navikli gledati. Iz kompleksnog i vrlo poučnog teksta je u prvi plan izdvojio ljubavni trougao, dok je antiratnu poruku o stradanju naroda i nenaučenoj "školi" potisnuo u drugi plan, koji je, kako je na kraju napisano, kroz čitav 20. vijek tako radio, a to se nastavilo i u novom milenijumu.
Iako je nastao u koprodukciji s Republikom Srpskom, koja je dala isto novca kao i Vlada Srbije, vrlo je mala uloga ekipe iz ovog entiteta, skoro zanemarljiva. Tek u epizodnim ulogama možemo da vidimo Aleksandra Stojkovića, Borisa Šaviju, Dušana Mazalicu i druge, a znamo kako je Nikolina Đorđević fenomenalno odigrala Katarinu u istoimenoj predstavi, a nije dobila nikakvu ulogu u filmu.