Prepoznatljivo otkačen s pronicljivim dijalozima, koje je ovaj put prilagodio široj publici i ekipom glumaca za pamćenje, Vudi Alen je nastavio tradiciju pravljenja jednog filma godišnje. Nakon dva flopa, "Kasandrin san" i "Scoop", poznati Njujorčanin se vratio u punom sjaju. Ovaj put mjesto radnje je Barselona, a žanr filma je (da li je kod Alena ikada bilo žanra) ljubavna komedija s elementima drame, u čijem središtu su dvije Amerikanke i jedan Španac s podrškom još jednog para, vjerenika jedne Amerikanke i bivše žene Španca.
Svoju stari muzu Dajan Kiton Vudi je zamijenio sa Skarlet Johanson, s kojom sarađuje treći put. Osim nje, tu su još Havijer Bardem i temperametna Penelopa Kruz. Glumačka imena i reputacija režisera su bili dovoljni za pretpostaviti da ćemo uživati sat i po, što se uistinu i dogodilo. Jedino što je nerviralo je bio narator, koji je zaštitni znak režisera, ali u ovom slučaju je pretjeran i ubijao je lagani tok priče. S druge strane da nije njega, film bi potrajao mnogo duže, da bi razjasnio sve. Vudi je vrlo dobro napravio stereotipnu razliku između Evropljana, kao romantika željnih života, i Amerikanaca, kojima je materijalizam glavna preokupacija. Takođe je dvije glavne junakinje koje su na početku totalne suprotnosti na kraju zbližio suočavajući ih sa stvarima koje mijenjaju njihovu filozofiju života. Tome je dodat neizostavni frojdizam (čitaj: psihoanaliza), koji se proteže od početka do kraja, erotika i priča o istoj, prelijepa arhitektura Barselone i Ovieda i neizostavni pomen na Hičkoka (ali, ovaj put ne na Bergmana). Nakon odgledanog filma "Viki Kristina Barselona" možemo radosno reći "Vudi Alen ponovo jaše!" Polako ali sigurno je ponovo onaj dobri stari, koji nas je očaravao s "Eni Hol", "Purpurnom ružom Kaira"... Dobro, ne još toliko odličan, ali dobar!