Knjiga po kojoj je snimljen film "Sumrak" postala je bestseler i stekla veliki broj fanova. Da će tako biti i sa filmom pokazuju zarade na kino-blagajnama, a za sve su zaslužne dvije žene, Ketrin Hardvik, režiserka filma, i Stefani Mejer, pisac knjige.
Nažalost, nisam pročitao knjigu tako da ću se bazirati samo na film. Riječ je o tinejdžerskoj ljubavnoj priči ispričanoj sa ženske strane, u kojoj se djevojka Bela, kojoj su roditelji razvedeni i koja dolazi da živi u malo mjesto sa ocem, zaljubljuje u vampira Edvarda Kalena. Da, upravo vampira. Ali, ne onakvog kakvog ste navikli da ga gledate u dosadašnjim filmovima. On živi sa "porodicom" jedan normalan i povučen život, a to što ga privuče Beli je da ne može da joj čita misli. Razlika između običnih ljudi i vampira je očigledna, a razlog leži u loše urađenoj šminci. Edvardova porodica uspijeva da se kontroliše i ne pije ljudsku krv, ali na jednoj bejzbol utakmici nailaze na druge vampira kojima ta kontrola ne polazi za rukom. Sve do tada je bilo solidno i bolje od očekivanog, a scena bejzbol utakmice je jedna od boljih. Međutim, od tada kreće tipična igra holivudske mačke i miša koja se završava klišeiziranim happy endom i scenom koja otvara mogućnost nastavka. Srećom po gledaoca, to se desilo pola sata prije samog kraja. Izuzev jedne scene borbe vampira nema scena nasilja, karakterističnih za ovaj žanr, a sve se svodi na izjavljivanje ljubavi i romantične poglede, bez seksa. U prvom planu je seksualna apstinencija tinejdžera, jer se sve završava sa poljupcima i nježnim dodirima, u vidu predigre, bez odlaska "do kraja". Možda režiserka želi reći muškarcima da nije sve u orgazmu, da treba uživati i u predigri i apstinencijalnom zavođenju, što je zaista teško za momke u godinama u kojima je Edvard.