Novi film Ridli Skota "The Dog Stars", zasnovan na romanu Pitera Helera, donosi postapokaliptičnu priču koja se iza okvira filma o preživljavanju bavi tugom, gubitkom, društvenim podjelama i pitanjem šta ostaje od američkog sna nakon sloma civilizacije.
Kako izgleda svijet nakon pandemije?
U središtu priče je Hig, kojeg igra Džejkob Elordi, mehaničar i jedan od rijetkih preživjelih globalne pandemije koji sa psom Džasperom i ratnim veteranom Benglijem, u tumačenju Džoša Brolina, živi u naoružanom kompleksu i brani ga od nasilnih grupa koje lutaju opustošenom zemljom.
Hig povremeno svojim starim avionom "Cessna 182" leti iznad napuštenih predjela i odlazi po zalihe, a upravo ti tihi letovi predstavljaju svojevrsnu terapiju za čovjeka koji pokušava da se izbori sa gubitkom najbližih i pronađe razlog da nastavi dalje.
Šta pokreće Higa na putovanje?
Kada putem radija uhvati nejasnu poruku iz mjesta Grand Junction, Hig počinje vjerovati da negdje postoji drugačiji život, zbog čega napušta Benglija i kreće u potragu tokom koje upoznaje preživjelog Popsa, kojeg igra Gaj Pirs, i njegovu kćerku Simu, u ulozi Margaret Kvoli.
Po čemu se film razlikuje od drugih Skotovih ostvarenja?
Scenario Marka L. Smita oslanja se na kratke i precizne dijaloge, dok film veliki dio značenja prenosi slikom, tišinom i suprotstavljenim pogledima svojih likova na preživljavanje, pri čemu zajednica menonita predstavlja alternativu nasilnom individualizmu i pokazuje snagu saradnje.
Generalno se ocjenjuje da je riječ o sporijem i kontemplativnijem ostvarenju nego što se očekuje od Skota, naglašavajući vizuelnu i muzičku ljepotu filma, njegov filozofski karakter i društveni komentar koji se krije iza naizgled klasične priče o opstanku.