Bh. režiser Pjer Žalica završava svoj film o Saši Lošiću i "Plavom orkestru", a zanimljivo je da do sada nije još snimljen nijedan biografski igrani film o nekom muzičaru ili grupi na prostoru bivše Jugoslavije, što je u svijetu najnormalnija stvar.
Ono što je za još veće žaljenje, nije postojala ni otvorena želja za takvim projektom, iako pogodnog terena i inspiracije ne nedostaje. Zamislite samo kakav bi bum izazvao igrani film o Džoniju Štuliću, Darku Rundeku ili grupi EKV. Gledajući da na ovim prostorima nije snimljen igrani film o nekom naučniku, ne računajući "Tajna Nikole Tesle" Krste Papića ili predstavniku druge vrste umjetnosti, nije ni čudo što onda nije snimljen ni iz oblasti muzike.
S druge strane, rok muzika je bila podloga za mnoge igrane filmove, a i mnogi glumci su ujedno i muzičari. Popularni glumac Srđan Todorović se bavio muzikom i svirao bubnjeve u EKV-u, Branko Đurić ima grupu "Bombaj štampa", a zanimljiv je slučaj i režisera Emira Kusturice koji svira gitaru u "No Smoking Orchestra".
Scenarista filma "Lepa sela lepo gore" Nikola Pejaković, pored toga što je glumac, izdao je dva albuma, a prvu glavnu ulogu imao je u filmu "Anđeli 3 - Rokenrol uzvraća udarac".
Nebojša Drakula, pjevač "Direktora", autentična je pojava u filmu "Lepa sela lepo gore", u kojem se još pojavljuju Musa Imran, pjevač "Revolvera", Zdenko Kolar, basista "Idola", kao i Zoran Radomirović Švaba iz "Električnog orgazma". Švaba je imao i epizodnu ulogu u filmu "Crni bombarder", dok je Drakula glumio još u "Čitulji za Eskobara". Igor Blažević Blaža imao je malu rolu u filmu "Tri palme za dve bitange i ribicu".
Zafir Hadžimanov, Milan Delčić Delča i Srđan Šaper završili su Fakultet dramskih umetnosti, ali niko od njih nije se proslavio na filmu, već u muzici. Zafir je glumio u nekoliko dugometražnih ostvarenja, a najpoznatija mu je uloga u "Nožu". Šaper je imao veoma zapaženu ulogu u filmu "Davitelj protiv davitelja", dok je Delča imao male epizodne uloge u dva dugometražna ostvarenja: "Slatko od snova" i "Sivi kamion crvene boje".
U kultnom ostvarenju "Kad budem mrtav i beo" iz 1967. godine Žike Pavlovića pojavljuju se "Crni biseri" kao pratnja mladim neafirmisanim pjevačima na audiciji u Beogradu.
Dio koncertne atmosfere najpopularnijeg rok benda svih vremena na prostorima SFRJ "Bijelog dugmeta" ubilježen je u filmovima "Nije nego" i "Pejzaži u magli".
Kako je sedamdesetih godina došao pank, tako se i muzika na filmu promijenila, pa se "Pekinška patka" pojavila u seriji "Kost od mamuta". Početkom osamdesetih godina filmove je krasila novotalasna muzika, a jedan od najpoznatijih ostvarenja svakako je "Dečko koji obećava" iz 1981. U njemu je glumio Dušan Kojić Koja iz "Discipline kičme". Njegov kolega iz "Šarlo akrobate" Milan Mladenović se pokazao u filmu "Crna Marija" iz 1986. Prije "Crne Marije" pojavio se sa članovima EKV-a u filmu "Tajvanska kanasta", a nešto veću ulogu imala je Margita Stefanović Magi.
"Crna Marija" je svjedočanstvo jednog perioda i spojio je Sonju Savić, Branka Vidakovića, Gorana Čavajdu Čavketa i Igora Pervića. Čavke je glumio još i u "Kako je propao rokenrol" i "Paket aranžman". Najpoznatiji muzički film u Srbiji je "Kako je propao rokenrol". Na filmu su radili mnogi popularni rokeri tadašnje SFRJ. Brojne replike iz filma mnogim generacijama bile su i ostale drage.
Iako nema igranih biografskih filmova, autori su snimali dokumentarce, pa je tako velika zvijezda Zdravko Čolić imao svoj "Pevam danju, pevam noću". Goran Gajić je 1988. režirao film "Laibach: Pobeda pod Suncem" o kontroverznom sastavu iz malog grada u Sloveniji, dok je "Geto" veoma zanimljiv dokumentarac u kojem Čavke bolno govori o jednom vremenu koje je nestalo. Kratki film "Kad se neko nečem dobro nada" iz 2001. nepotpun je biografski film o novosadskoj rok grupi "Obojeni program", a dugometražni film o originalnom bendu "Boye" nazvan je "Prvi pravi ženski zvuk". Inače, grupa "Obojeni program" se pojavljivala u filmovima Želimira Žilnika "Prvo tromesečje Pavla Hromiša" i "Tako se kalio čelik". Godine 2003. Igor Mirković je snimio dokumentarac "Sretno dijete" koji je usredsređen na novotalasnu muzičku scenu SFRJ. Pažnju u ovom filmu dobio je i Branimir Štulić, a kasnije je o junacima njegovih pjesama urađen film "Kada Miki kaže da se boji".
Preminula glumica Sonja Savić odala je počast alternativnim umjetnicima Slovenije, Zagreba i Beograda kroz multimedijalni dokumentarac "Šarlo te gleda", koji je razočarao publiku. Snimljen je i biografski dokumentarac o pank grupi "KBO!" pod nazivom "KBO! - Dvadeset i jedna godina" koji govori o bendu od samih početaka, dok je u Sloveniji snimljen "Dolgcajt" koji govori o nastanku debi-albuma čuvenih "Pankrta".
Prije dvije godine konačno je snimljen i film o EKV-u pod nazivom "Kao da je bilo nekad", koji je dao djelimičnu sliku o tom vremenu i preminuloj četvorci velikog benda.
Godine 2009. snimljen je i odličan dokumentarac pod nazivom "Muzika na struju", koji govori o 25 godina dugoj karijeri Momčila Bajagića Bajage i njegovom bendu, dok je dugonajavljivani film o Dušanu Preleviću "U redu, pobedio sam" ugledao svjetlo dana 2010. O njemu u filmu govore između ostalih Bogdan Tirnanić, Dragan Nikolić, Momo Kapor i Petar Božović.